Večeras počinje 5769. jevrejska nova godina

Predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci izjavio je za Fenu da će se sarajevski Jevreji okupiti večeras u prostorijama Starog Hrama u Muzeju Jevreja na Erev Roš Hašana (molitva uoči Nove godine).

Nakon toga uslijedit će tradicionalna večera koja je specifična po tome što se na stolu treba naći glava (ribe ili janjeta), "kako bi pokazali da smo glava, a ne rep među narodima", navodi Finci.

Za večeru se servira i jabuka koja se umače u med kako bi naredna godina bila slatka, kao i nar da bi naredna godina bila ispunjena dobrim kao nar zrnima. Finci kaže da postoji legenda da nar ima 613 zrna, isto koliko u Tori ima naredbi šta treba činiti. Po ulasku u Novu godinu, za Jevreje počinje odbrojavanje od 10 dana do Jom kipura (Dana pomirenja).

"U tih 10 dana Bog treba da odluči da li nas treba upisati u Knjigu života za narednu godinu ili nas izbrisati iz nje", rekao je Finci.

Roš Hašana
U Tori ovaj se praznik naziva Jom Terua - Dan Trubni zbog pozitivne biblijske zapovjedi kojom se nalaže da se na ovaj dan duva u Šofar. U rabinskoj književnosti ovaj praznik se još naziva i Jom (h)a-zikaron – Dan Sjećanja, jer se na ovaj dan Bog spominje svih ljudi i njihovih djela na osnovu kojih presuđuje šta će se s njima zbiti u sljedećoj godini. To je razlog zašto se ovaj dan naziva i Jom (h)a-din – Dan Suda.

San(h)edrin
U vrijeme postojanja San(h)edrina proglašavanje novog mjeseca ovisi o stvarnom kretanju mjeseca. San(h)edrin bi pratio mjesečeve mijene, i u momentu kada bi se pojavio mladi mjesec proglasio bi Roš Hodeš – odnosno početak novog mjeseca. često se dešavalo da San(h)edrin sjedi cijeli posljednji dan prethodnog mjeseca u očekivanju svjedoka koji bi javili da se pojavio novi mjesec – a da ovi ne dođu jer mladi mjesec nije viđen. U takvim slučajevima tek bi sutradan došli svjedoci koji su vidjeli mladi mjesec, i novi mjesec bi bio proglašen sa danom zakašnjenja. Upravo to je i razlog što se u dijaspori zapovjedni biblijski praznici slave dva umjesto jedan dan.

Naime, kako postoje dva dana u kojima bi se mladi mjesec mogao pojaviti, u Izraelu su se ljudi ravnali po proglasu suda koji se, opet, ravnao po iskazima svjedoka zasnovanim na opservacijama stvarnog stanja. Istovremeno, u dijaspori u koju nije stizala informacija o tome koji je dan, od dva moguća, proglašen stvarnim početkom novog mjeseca – uzimalo se kao da je novi mjesec proglašen prvog dana. Svejedno, praznici koji bi se određivali u odnosu na dan slavili bi se dva dana (za slučaj da pretpostavka nije bila tačna).

U slučaju Roš (h)a-šana koja pada na prvi dan mjeseca Tišrija, čak i u vrijeme kada je u Jerusalimu postojao San(h)edrin koji je proglašavao Roš Hodeš poslanici suda ne bi stigli obići druga mjesta u Izraelu i objaviti narodu kada je proglašen novi mjesec. Stoga se i u stara vremena Roš (h)a-šana slavila dva dana - kako u dijaspori – tako i u svim onim mjestima u Izraelu do kojih ne bi stigli glasnici suda.

Iako, do obnove sljedećeg San(h)edrina, hebrejski kalendar ne ovisi o stvarnom nego o pretpostavljenom i unaprijed izračunatom kretanju nebeskih tijela - pa se tako i u Izraelu i u dijaspori tačno zna kada pada mladi mjesec - a kada koji praznik; rabini su, ne želeći mijenjati već uvriježeni običaj, odredili da se nastavi sa dvodnevnim slavljenjem praznika u dijaspori. Kako se Roš (h)a-šana i u većini Izraela slavila dva dana (jer glasnici suda nisu uspjevali stici do svih mjesta) – to je uobičajeno da se ovaj praznik i u Izraelu slavi dva dana.

Danas je uobičajeno da se čak i u samom Jerusalemu u kome se svojevremeno praznik sigurno slavio samo jedan dan (jer je odluka suda o tome koji je dan proglašen početkom novoga mjeseca vrlo brzo bivala poznata svima) Roš (h)a-šana slavi dva dana kao u ostatku Izraekla i cijeloj dijaspori.