Snimljeno prema istinitom događaju

Uprkos svim nebulozama koje Hollywood zna iznjedriti, stvarni život još uvijek piše scenarije bez premca. Iako neke filmske priče zvuče odviše nevjerovatno da bi bile istinite, one to ipak jesu. Prisjetimo se nekih nevjerovatnih filmskih priča nastalih prema stvarnim događajima

Egzorcizam Emily Rose

Glumac koji je u hitu Guya Ritcheya „RocknRolla“ pokazao svoje zločinačko lice, u „Egzorcizmu Emily Rose“ kompenzirao je pokazavši svoje lice sveca. Naime, Tom Wilkinson ondje glumi svećenika koji je nesretnu Emily Rose oslobodio Đavla. No, poput prave vražje rabote, nesretna Emily umire, a oca Moorea optužuju za njezinu smrt.

http://www.youtube.com/watch?v=B0I3SAizRbk


U stvarnosti se priča odvija u Bavariji kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Mlada, strastveno religiozna učenica Annelise Michel oboljela je od strašnih napadaja od kojih se nije mogla micati niti dozvati upomoć. Situacija se ubrzo pogoršala, te je Annelise počela čuti glas koji je nazvala demonskim. Kad su se napori obližnjih liječnika pokazali neučinkovitima, Annelisini roditelji obratili su se njihovom svećeniku, uvjereni da pomoći može samo profesionalni egzorcizam.

Katolička crkva je u početku bila nevoljka uplitati se, citirajući stare tekstove koji su isticali da egzorcizam potrebuju žrtve koje pričaju nepoznate jezike, imaju averziju prema svetim objektima, iskazuju nadnaravne moći i slično. Kao po narudžbi, mlada Annelise započela je uništavati raspela i krunice, jesti insekte te piti vlastiti urin. Iako se pijenje vlastite mokraće ne može okarakterizirati kao nadnaravna moć, Crkva je ipak odlučila ponuditi svoju pomoć svetim egzorcizmom.

Od januara 1975. do juna 1976. Annelise je primila čak 67 egzorcizama. Između rituala toliko se molila i postila da su joj koljena doslovno prokrvarila. U maju 1976. umrla je u 24. godini života od izgladnjelosti i dehidracije, a njezine roditelje i svećenika koji je bio zadužen za egzorcizam sud je osudio na šest mjeseci zatvora zbog ubistva iz nehata.

300

U modernom epu Zacka Snydera spartanski kralj Leonida (Gerard Butler) izgovara jasno NE perzijskom caru Kserksu koji želi od grčkih građana načiniti ponizne ovce. I dok ostatak grčkih državnika, nezabrinut prijetnjom višestruko jače vojne sile, nastavlja bezbrižno zobati grožđe milujući mlada tijela grčkih dječačića i djevica, kralj Leonida i njegovih 300 najhrabrijih ratnika marširaju spriječiti najezdu abominalne horde perzijskog vojskovođe.

http://www.youtube.com/watch?v=wDiUG52ZyHQ


Iako je antički povjesničar Herod Kserksovu vojsku procijenio na 2,5 miliona vojnika, u stvarnosti je ta brojka bila bliže 250 hiljada, no omjer je svejedno nevjerovatan.

Istini za volju, šest tisuća Grka poduprlo je legendarnih tristo hrabrih Spartanaca u Termopilskom klancu, no to ne umanjuje njihov pothvat u kojem su puna tri dana odolijevali najvećoj vojnoj sili koju je tadašnji svijet poznao.

Ko zna kako bi cijela priča završila da Spartance nije izdao njihov vlastiti sin, Efijalt, čije se ime i u današnjoj grčkoj kulturi prevodi u 'noćna mora' ili 'izdajica'.

Ledena staza

Ovaj zabavan i inspirativan film prati priču beznadne skupine jamajkanskih mladića koje posrnuli američki trener natjera da svoje energije pretoče u prvi jamajskanski bob tim, te zahvaljujući svojoj upornosti dospijevaju na Olimpijske igre. Iako se isprva snalaze u novom sportu kao slonovi u staklarni, strast, ambicija i ljubav prema domovini dovode ih nadomak olimpijske medalje.

http://www.youtube.com/watch?v=wLlmymHRNZg


U stvarnosti nije postojao propali američki trener koji je inspirirao nekolicinu jamajkanskih mladića, već dvojica američkih biznismena koji su prisustvovali jamajkanskom natjecanju u guranju kolica, te zaključili kako taj sport nije toliko različit od guranja boba.

Naposljetku, jamajkanski bob tim pojavio se na olimpijadi u Calgaryju gdje su kao u filmu, nakon nesreće, svoj bob prenijeli na rukama preko cilja. Od tada su se stvari poboljšale. Pobijedili su Francusku, Italiju i SAD 1996. godine, a 2000. godine osvojili su zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu. Nevjerojatan uspjeh za otok koji snijega nikad nije vidio.

To Hell And Back

Audie Murphy, koji glumi samog sebe, bio je odlučan u namjeri da se uključi u pakao Drugog svjetskog rata, te je na prijavnici za vojsku lagao da ima više od nježnih šesnaest godina kako bi dao svoj doprinos ratom opterećenoj domovini. Zahvaljujući mnogim junačkim radnjama, Audie preživljava rat kao najodlikovaniji američki vojnik.

U stvarnosti Audie Murphy bio je sitan, a nije se činio ni odveć inteligentnim obzirom da je s jedanaest godina napustio školu kako bi se brinuo o svojih jedanaestoro braće i sestara.

http://www.youtube.com/watch?v=tuY1qfCqxT8


Varajući u prijavi, našao je načina da pristupi vojsci iako je bio maloljetan, gdje se susreo s dijapazonom zapovjednika koji mu nisu dozvoljavali da se okuša u borbi zbog njegove sitne građe, a uz čije ime u rječniku sada stoji definicija za 'potpuno pogrešno'.

Ovaj žgoljavi dječarac zaradio je najviše odličje u američkoj vojsci kada je u pravom Rambo stilu usred neprijateljskog napada skočio na zapaljeni tenk, uhvatio užareni okidač mitraljeza, te navirućim Nijemcima vrućom olovnom kišom objasnio kakva je situacija. Istom je postao najodlikovaniji vojnik u povijesti američke vojske.

Na Audievu sreću, preživio je rat unatoč brojnim ranjavanjima, a nakon rata je uskočio u zabavljačke vode snimivši 39 filmova te komponirajući country glazbu.

Bijeg u pobjedu

Znamo što mislite – nema šanse da je priča u kojoj nogometni tim bježi iz nacističkog logora pod vodstvom Sylvestera Stallonea istinita. E pa, promislite ponovo! Doduše, za razliku od filma, stvarni događaj se nije dogodio u Parizu, već u Ukrajini gdje su se nogometaši tadašnjeg Dinamo Kijeva uhvatili ukoštac s nogometnim zvijezdama Wermachta.

Narodna nogometaška legenda kaže da su Nijemci postavili zatvorenicima jednostavan ultimatum – ako pobijede, umrijet će. Srčani ukrajinski zatvorenici odlučili su, poput pravih pobjednika, dati sve od sebe kako bi porazili Nijemce bez obzira na posljedice, makar na nogometnom terenu. Uistinu, nadjačali su svoje zatočitelje te su, prema urbanom mitu, pogubljeni. U stvarnosti se susret odvio nešto drugačije.

http://www.youtube.com/watch?v=wbALYBSFlXY


Nakon što je tim njemačkih zračnih snaga izgubio od ukrajinskih zatvorenika, njemački piloti zatražili su revanš. No, svima je bilo jasno da fair play neće imati veliku minutažu kada je za suca postavljen SS oficir. Pogađate, sudačke odluke nisu pomogle ukrajinskim zatvorenicima da pobijede, a kad je utakmica završila s četiri gola prednosti za zatvorenike, pobjednici su za nagradu dobili mučenje u njemačkim zatvorima, uslijed čega je nekolicina umrla.

tportal.hr/radiosarajevo.ba