Računarski virusi moći će zaraziti i ljude

Granica između biologije i tehnologije postaje sve tanja. Računarski virusi kakve danas poznajemo mogli bi s vremenom toliko evoluirati da bi mogli zaraziti i ljude.

Zvuči kao naučna fantastika, ali računarski virusi mogu razmjerno brzo postati stvarno biološko oružje, uvjereni su u sigurnosnoj kompaniji Fortinet.

Već postoje naučni radovi koji povlače paralele između načina kako se ljudski organizam i računari bore protiv virusa, kao i usporedbe bolesti sa serijama formula i kodiranjem, piše InfoWorld, a prenosi Tportal.hr.

I jedni i drugi virusi slijede iste obrasce ponašanja, koji uključuju kodiranje informacija za parazitsko ponašanje u sistemu domaćina. Biološki virusi, poput računarskih, mogu se promijeniti tokom replikacije, što je noćna mora podjednako za ljekare i sigurnosne stručnjake. Biološki se razlikuju po tome što su sposobni promijeniti sadržaj informacije koju nose, a računarski mijenjaju samo oblik.

Neki su čak usporedili DDoS napade sa HIV-om, jer je u oba slučaja cilj preopteretiti metu.

Direktor za istraživanje sigurnosnih prijetnji u Fortinetu, Guillame Lovet, kaže kako smo na granici između neživog i živog svijeta. Istraživanje načina na koje se naši organizmi bore protiv uljeza - a to čine daleko bolje od računarskih antivirusnih sistema - pomaže pri otkrivanju novih načina kako ih poboljšati.

Kad bi postojala računarska verzija virusa gripe, ne bi bila veća od 22 kilobajta. Računarski virusi puno su veći i tehnološki napredniji, budući da biološki virusi ne mogu, npr., koristiti enkripciju. Srećom za nas - da nije tako, puno bismo ih se teže riješili.

Kako bi moglo doći do stapanja bioloških i računarskih virusa? Većina ljudskih virusa nije ništa više od koda DNK ili RNK, što računarski virusi mogu oponašati. Granica već polako nestaje razvojem sve naprednijih proteza i uređaja koji pomažu radu organa, poput pacemakera.

Čim ti uređaji počnu komunicirati sa mašinama izvan ljudskog tijela, što je u nekim slučajevima nužno, teoretski su izloženi riziku zaraze računarskim virusima.

Sintetički virusi postoje od 2002. U međuvremenu su sintetizirane bakterije i drugi organizmi, a sav kod za sintetičku DNK pohranjen je na računarima. Dakle, također je potencijalno ranjiv, kao i softver koji se koristi za odjeljivanje DNK živih organizama.

Je li moguće sintetički stvoriti viruse koji bi iskoristili slabosti domaćina? Vrijeme će pokazati. Utješno je to što istraživači smatraju kako je malo vjerovatno da će takva tehnologija biti razvijena u vojne svrhe. Naime, takav bi virus lako mogao zaraziti vojsku i civile onoga ko ga koristi.