Putokaz - časopis za razvoj, obrazovanje, nauku i kulturu

Ovih dana je iz štampe izašao drugi broj časopisa "Putokaz", čiji je osnivač, glavni i odgovorni urednik dr. Enes Kujundžić. Tematski časopis se u osnovi bavi sinergijom koja povezuje razvoj, obrazovanje, nauku i kulturu.

Na to upućuju i tematske jedinice iz njegovog sadržaja, kao što su: Razvoj društva znanja i intelektualna infrastruktura, Humanističke nauke i reforma visokog obrazovanja, Kulturna dimenzija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU i BiH itd.

U časopisu je, također, objavljen i kraći osvrt na naučnu i tehnološku politiku Republike Turske i naučno-tehnološki razvoj Indije.Među prilozima je i jedan starinski bosanskohercegovački rječnik objavljen prvi put 1896.godine.

O časopisu Putokaz koji predstavlja osvježenje na prilično opustjeloj sceni recentne bosanskohercegovačke periodike, RadioSarajevo razgovara sa njegovim autorom.

Radio Sarajevo: Gospodine Kujundžiću, šta nam donosi drugi Putokaz?

Kujundžić: Prvi broj časopisa objavljen je prije koju godinu. Međutim, tek su se sada stvorili uvjeti za drugi broj koji je nedavno izašao iz štampe. Nadamo se da će biti izdavan redovnije, tako da ispuni svoju misiju. Njegova misija je podcrtana u podnaslovu koji kaže – časopis za razvoj, obrazovanje, nauku i kulturu. Postoji čvrsta veza između ove četiri odrednice i u tom smislu časopis treba da promoviše dijalog stručnjaka za pomenute četiri oblasti. Naravno, često smo svjesni činjenice da se u javnom diskursu često spomene društvo bazirano na znanju, međutim nemamo klasičnih koraka koji bi potvrdili izgradnju takvog jednog društva, da se izgradnji takvog društva pristupa iskreno i na odgovarajući način.

Podsjetio bih da i na svjetskoj razini često se srećemo sa idejom društva baziranog na znanju, što podrazumijeva masovnu upotrebu informacijske tehnologije za postupak društvenog razvoja. Međutim, u tome se često zaboravlja uloga kulturnog faktora, etičkih principa i tradicijskih znanja na kojima počiva svako organizovano društvo. Spomenuo bih da je u mnogim dijelovima svijeta, kao što su Brazil, Indija, Indonezija, Južna Koreja, Kina, Malezija, Turska, itd., primjenjena ideja društva baziranog na znanju kao podsticaj za rastuću ekonomiju i država prolazi kroz izvjesna procesiranja pa i nedoumice. One su izložene sve češćim pitanjima kako domaćoj pameti i iskustvu obezbijediti odgovarajući prostor za suočavanje sa sve naglašenijim zahtjevima konkurencije te kako iskoristiti vlastita znanja za sticanje određenih prednosti u globalnoj ekonomiji i kako očuvati vlastiti kulturni identitet. U stvaranju odgovora na ta i slična pitanja došlo se do činjenice da se, pored vladavine valjanih zakona i široke primjene informacijske tehnologije, podrazumijeva i razvijena intelektualna infrastruktura koju čini mreža obrazovnih, kulturnih i naučnih ustanova.

Od 1945. do 1992. u BiH nije izgrađena nijedna biblioteka

Sve je prisutnija potreba za definiranim pozitivnim odnosom prema kulturnom naslijeđu, tradicijskom znanju koje raste u vlastitoj avliji. Svoj doprinos dao je i UNESCO tako što je 2006. njegova generalna konferencija usvojila zaštitu materijalne baštine, a koju je BiH ratifikovala početkom 2009., iako nije mnogo učinjeno na njenoj implementaciji. Zašto je važan kulturni segment kada promovišemo ideju društva baziranog na znanju? Zato što svako društvo ima svoju tradiciju i da bi se harmonično razvijalo, uz primjenu informacijske tehnologije treba da se vodi računa o tome. Naravno da imamo i negativne primjere, posebno u poslijeratnoj BiH, kada se nisu primjenjivali međunarodni standardi u pojedinim segmentima. To pokazuje činjenica da se malo vodilo računa o kulturnim potrebama ljudi i da u povratničkim naseljima nije izgrađena nijedna biblioteka.

RadioSarajevo: Koliko se u BiH knjiga poštuje i, s obzirom na to da radite sa mladim ljudima, koliko je oni prepoznaju kao izvor znanja?

Kujundžić: Od 1945. do 1992. skoro da nije izgrađena nijedna bibliotečka zgrada u BiH. Čak i onaj period koji smatramo prosperitetnim ne karakteriše neka masovna izgradnja kulturnih ustanova. U samom Sarajevu, u poslijeratnoj obnovi, vidimo da nije izgrađena nijedna kulturna institucija, a postojeće institucije se suočavaju sa nedostatkom podrške, posebno finansijske i, naravno, da to u velikoj mjeri doprinosi sivilu naše kulturne scene. Kako promijeniti to stanje i kako poboljšati situaciju statusa knjige u ovom društvu? Mislim da bi jedan od izlaznih puteva bio da se više primjene međunarodni standardi. Da bi se ti standardi primjenjivali, javnost bi morala znati za njihovo postojanje. Oni moraju biti dostupni u prevedenom obliku i moraju biti distribuirani. Naravno da je to dug i zahtjevan proces, ali ako se ne učini prvi korak, neće se učiniti ni sljedeći.

Knjiga je u BiH suočena sa nizom problema, jedan od njih su i veliki nameti na knjigu. Zatim je i cirkulacija knjige problem koji se malo vidi u javnosti, ali je prisutan. Pitanje knjige je vezano i sa razvojem interneta, koji je u mnogome potisnuo knjige sa polica.

RadioSarajevo: Šta biste posebno izdvojili od sadržaja posljednjeg broja Putokaza, te gdje se on može pronaći?

Kujundžić: Putokaz je publikacija koja u svom sadržaju ima razvoj društva, znanja i intelektualne infrastrukture, zatim humanističke nauke i reforme visokog obrazovanja, također je prikazana i kulturna verzija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. pregled kulturne baštine, prezentirane su i incijative Vrijeme je za biblioteke i Incijativa za revitalizaciju i izgradnju biblioteka u BiH. Osim toga, među prilozima je i jedan starinski bh. rječnik objavljen prvi put 1896. i donosi zanimljive, kraće napomene o jelima o BiH. Ovaj časopis, koji bi u narednim brojevima trebao da prikaže i druge segmente naše kulturne baštine, za sada se može nabaviti u sarajevskoj knjižari Connectum.