Preporučujemo: PJ Harvey - Let England Shake

Uvijek u domenu izrazito do pretežno alternativnog i autorski prepoznatljivog, PJ Harvey je jedna od jakih (ženskih) figura u svijetu popularne muzike, koja se od samih svojih početaka 90-ih godina istakla svojom neobično silovitom energijom za tako krhko ljudsko biće. Već tada je, kao dvadesetgodišnjakinja i nešto, hrabro  i bez isprika zauzela stav koji je do danas ostao njenom definicijom i obilježjem, uz beskompromisne tekstove što su nekada poput ludila vrištali iz njena individualna ugla. Naročito radi njih, i koječega drugog, opisi ove autorice su se kretali u rasponu od mučenice do vještice, obzirom da se u konvencionalne šablone i sterotipe nije zgodno uklapala.

Polly Jean je u februaru mjesecu objavila svoje novo izdanje, osmi studijski album pod naslovom Let England Shake, koji ovoga puta započinje riječima: ''Zapad je zaspao''. Iako možda sporadično sneno zvuči i njen novi uradak, iza ovih nerijetko finih zvučnih aranžmana, prožetih štihom alt-rocka koliko i elementima folka, stoje poput stamene stijene zapravo grube i nekada jezive slike rata i ratnoga razaranja.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=I2Qlb0qFLFE{/youtube}

Rat je ovdje Prvi svjetski, koji je svojevremeno zaista i potresao Englesku, zemlju iz koje nam Polly Jean dolazi. Tamo je početkom 90ih ona osnovala svoj bend, trio PJ Harvey, sa kojim je čitava priča i započela. Kao mala je zahvaljujući roditeljima slušala dosta bluesa, jazza i art-rocka, i muzičare od John Lee Hookera, preko Jimi Hendrixa do Captain Beefhearta. Već sa sedamnaest godina je počela pisati svoje pjesme, a u januaru 1991., kada je imala samo 21 godinu, oformila je svoj bend u kojem je ona pjevala vokale i svirala gitaru. Godine 1991 je izdala prvi singl, odličnu numeru Dress, a 1992 i prvi LP, izvrsni album Dry. Muzika tria PJ Harvey koja je bila miks bluesa, punka i grungea, odmah je privukla dosta fanova, a samu Polly Jean, koja je tada imala 22 godine, magazin Rolling Stone je proglasio za autoricu godine i najboljeg ženskog izvođača. No, ova je umjetnica, nakon jednako osobenog albuma Rid Of Me iz 1993, ostala bez svog tria. Tako je počela raditi kao solo umjetnik, i u saradnjama sa nekim drugim muzičarima.

Najnoviji njen samostalni uradak, album Let England Shake, izdanje je u kojem je ona opet pronašla načina da iznova izumi samu sebe, ali ostane dosljedna svojoj suštini. Let England Shake je, možda ironično, izašao na 14-ti februar, svijetom poznat i kao Valentinovo, no na njemu nema sladunjavih ljubavnih pričica. Umjesto toga slušamo o stradanju, smrti, ratu, svim mračnim stranama čovjeka i čovječanstva koje su dijelom njegove prošlosti koliko i sadašnjosti. Harvey je na ovom albumu počela raditi još 2007. godine, u vrijeme izdavanja lirski i zvučno drugačijeg White Chalk. Sama navodi da je u procesu rada bila inspirirana poezijom TS Elliota, umjetnošću Dalija i Goye, te muzikom The Doors,Pogues te Velvet Undergroud. No, istraživala je mnogo i historiju ljudskih konflikata, onih globalno poznatih, kroz fragmente Prvog svjetskog rata, do intimnih svjedočenja civila i vojnika u Iraku i Afganistanu.

Svoje je još jednom mračne, ali realistične tekstove ovoga puta smjestila u okrilje nerijetko jako pristupačne i primamljive muzike, nastale pod uticajem engleskog folka, ranog rocka, te finog dream popa. Učinila je još interesantnijom tu muzičku smjesu i nekim specifičnim instrumentima, kao što je citra, te povrh svega i svoj vokal zgodno prilagodila novim okolnostima.

I na kraju, Polly Jean je opet uspjela kreirati materijal koji privlači svojom snagom, porukom i iznimnom osobenošću ove umjetnice...

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=OjMLG05Db8M{/youtube}