Predstavljamo strip: Umpah Pah

Umpah Pah je jedan od prvih stripova koje su stvorili tvorci daleko popularnijeg Asterixa, René Goscinnyj i Albert Uderzo (o kojima smo već pisali u tekstu o Asterixu). Priča o Umpah Pahu počinje daleke 1951. godine, kada su autori stvorili nekoliko danas prilično zaboravljenih likova. Umpah Pah bio je jedan od njih (neki čak tvrde da je bio prvi). Nažalost, prodor stripa na belgijsko-francusko i američko tržište se nije dogodio.

Prva, neslavna, verzija stripa o Umpah Pahu, mladom Indijancu koji u dvadesetom stoljeću živi izoliran od ostatka svijeta u svom selu negdje na prostoru nekadašnjeg Divljeg zapada, vrlo brzo je završila svoju avanturu. Sedam godina kasnije, sa drastičnim izmjenama u scenariju (radnja je vraćena u 18. stoljeće, za vrijeme francuske kolonizacije Sjeverne Amerike) i primjetno napredovalim Uderzovim crtežom, Umpah Pah je preko belgijskog magazina Tintin plasiran na belgijsko i francusko tržište. U tom prvom naletu na tržište strip nije baš najbolje prošao, ali se situacija s vremenom popravila zahvaljujući albumima koje su izdali Lombard i Dargaud.

Likovi Umpah Pahovog svijeta
Strip prati avanture mladog indijanskog ratnika Šavašavaha - Umpah Paha (franc. Oumpah-pah le Peau-Rouge) i njegovog vjernog smotanog prijatelja - francuskog oficira Huberta od Kisele Štrudle (franc. Hubert de la Pâte Feuilletée), poznatijeg po nadimku Dupli skalp, koji su mu Indijanci dali zbog perike na glavi. Umpah Pah je neustrašiv i jak, posjeduje sve vrline koje krase jednog ratnika: hrabar je kao puma (njegov totem), oprezan poput vuka koji vreba plijen, brz poput zeca koji bježi, miran poput sardine u ulju, tih poput pera koje pada na površinu jezera, itd.

Njegov vjerni pratilac, opet, ima sve one mane koje su potrebne da bi se pokretala radnja jednog humorističnog stripa: naivan je, praktički nesposoban, hvalisav, nespretan, slab, i strašljiv, ali zato ima ogromno srce. Pravi lik koji će upasti u svakakve neprilike iz kojih će ga njegov sposobni prijatelj morati izbaviti, tako vodeći čitatelje kroz fantastične pustolovine.

Od sporednih likova tu je čitava plejada urnebesnih likova kao što su: Umpah Pahovi roditelji – Mamah Pah i Tatah Pah, zaboravljivi poglavica Šavašavaha – Debeli Bizon, nesposobni seoski vrač Plačko, pokvareni starkelja Jednozubi (kasnije je izgubio i taj jedini zub i dobio novo ime - Bezubi), okorjela traperčina Old Billy zvani Duga Puška (koji ne barata najbolje gramatikom, ali je zato, kako tvrdi, izumio žvakaču gumu), te razni francuski oficiri komičnih nadimaka: Dugi Nos, Debeli Trbuh, Onaj Koji Njuši Pod, itd.

Što se neprijatelja tiče tu se najviše ističu Nisko Čelo, predvodnik Ravnih Tabana (neprijateljskog plemena Šavašavaha), zatim Bolesna Jetra, poglavica Hematoma (iliti Urokljivih Očiju), te strašni gusar Brake, koji ne zna plivati, ali zato odlično terorizira posade svih sedam mora kao i svoju vlastitu. Negdje između, nalazi se i pruski časnik Frantz Ktazenblummerswishundwagenplaftembomm. Mjesto radnje stripa se mijenja kroz svaku epizodu; od šuma Sjeverne Amerike u kojima žive neprijateljska indijanska plemena, preko okeana i gusara, Francuske koja vrvi od bandita i izdajica kralja, pa nazad do Amerike.

Strip jednako parodizira domoroce i kolonizatore. Prvi su tako više robovi starih izbljedjelih tradicija i smiješnih plemenskih običaja, nego vrsni ratnici i lovci iz šume kakve bi čovjek očekivao, dok su drugi sve samo ne oni klasični Evropljani koji donose civilizaciju tom divljem kontinentu, jer im puške, topovi i ostala mjerila civiliziranosti skoro nikada ne funkcioniraju.

Mali, ali kvalitetan serijal velike popularnosti
Budući da je serijal stvaran za izlazak u strip magazinu, vrlo je slab po pitanju stranica. Od ukupno pet epizoda, svaka ima prosječno oko tridesetak stranica, što je premalo za neki serijal. Na pitanje zbog čega serijal nije nastavljen nikad nije dato zadovoljavajuće objašnjenje. Istina je da je strip u jednoj tadašnjoj anketi bio dosta slabo rangiran po popularnosti među ostalim stripovima koji su u to vrijeme izlazili u Le journal de Tintin, ali publika koju je stekao kasnije kada je izdan u zasebnim albumima, nije bila za zanemariti. Tu valja napomenuti da je u obzir uzeta samo anketa koja je provedena u Belgiji, tako da čitaoci iz Francuske na to nisu mogli uticati. Nažalost, više nego radi ičeg drugog, njegovi su ga kreatori zapostavili da bi se posvetili njegovom mlađem i popularnijem - bratu Asterixu Galu, koji im je u to vrijeme bio primarna okupacija. Ukoliko je i bilo nekih planova za nove epizode, pali su u vodu 1977. godine, kada Goscinny iznenada umire.

Na prostoru bivše Jugoslavije, strip je već u svom prvom izdanju bio odlično prihvaćen, a kasnija izdanja Biser Stripa i Marketprinta učvrstila su ga na vodećim pozicijama francusko-belgijskog stripa na ovim prostorima. Pred sam početak rata, izašao je album sa samoljepljivim sličicama. 2007. i 2008. godine, hrvatski izdavač Bookglobe je napokon izdao tri albuma identična onima sa francuskog tržišta: sa odgovarajućim naslovnicama (koje je Albert Uderzo naknadno nacrtao), tvrdim uvezom, boljim kolorom i popratnim tekstom o nastanku samog stripa. U moru futurustičko hladnih stripova (i crtanih filmova) za djecu, svojom bezazlenošću kroz koju se provlače univerzalne poruke o poštenju i prijateljstvu, pokoja životna lekcija, te iskreni bezvremenski humor, Umpah Pah blista još jače nego prije pedeset godina. Iako u historijskom pogledu nevjerodostojan, itekako je aktuelan, te u jednakoj mjeri funkcionira i kao umjetnost i kao jednostavna zabava kakva se od stripa očekuje.

Za stripove pogledajte temu na našem forumu.