Predstavljamo strip: Nick Raider (VIDEO)

Kriminalistički roman ili "giallo" godinama je bio Bonellijeva slaba tačka. Sve do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća sve se svodilo na bezuspješne pokušaje, budući da je akcenat izdavača bio na vesternima i avanturama. Ipak, 1982. je napravljen lagani pomak sa Martinom Mystereom te četiri godina kasnije sa Dylanom Dogom, što je utabalo teren za dolazak "momaka u plavom".



Nizzijevo čedo
Claudio Nizzi (proslavljen kao scenarista Texa) 1986. stvara lik Nicka Raidera, detektiva iz Odjeljenja za Ubistva u njujorškoj policiji. Prva epizoda objavljena je u julu 1988. Nick Raider nikada nije imao veliki tiraž, ali je nekako uspio da zauzme zlatnu sredinu u Bonellijevoj hijerarhiji. Kao osnova za serijal poslužile su policijske serije poput Ed McBain: 87th Precinct i Hill Street Blues, a kasnije je primjetan i uticaj Homicide:Life on street. Uglavnom, baziran je na serijalima sa realističnim prikazom života i rada branilaca zakona. U glavnom junaku primjetan je uticaj Bonellijevog neuništivog junaka Texa, što nije ni čudo, budući da je Nizzi bio vodeći Texov scenarista gotovo dvije decenije.

Likovi
Nick je pravedan, spretan i neustrašiv, neumoljiv prema zločincima i uvijek na usluzi onima kojima je njegova pomoć potrebna. Ne drhti od političkih moćnika i intriganata, zapravo - nikada ne propušta priliku da iskaže svoje gnušanje prema njima. Njegov nerazdvojni pratilac je Marvin Brown (nesumnjivo nastao po uzoru na Eddiea Murphyea) - šaljivdžija vedrog duha zadužen za gegove, ali i vrlo sposoban i odgovoran. Njihov šef je poručnik Art Rayan, stari policijski vuk koji ne skriva svoje simpatije prema načinu na koji Nick rješava svoje slučajeve. Jimmy Garnett je opet tipičan primer "kancelarijskog detektiva", s obzirom da je zadužen za prikupljanje informacija i rad sa bazama podataka, zbog čega je često je predmet šale i podsmijavanja. Tu su još i kapetan Philipp "Ćao draga" Vance, šef Odjeljenja za ubistva koji ne odobrava Nickove metode i često se sukobljava sa njim, kao i Alfie, simpatični patuljak, Nickov doušnik i glavna veza sa podzemljem. Od ženskih likova ističu se Nickova zaručnica i čuvena novinarka Violet McGraw te Mary Ford, detektivka i Nickova bivša ljubavnica.

Glavni Nickovi protivnici su razni zločinci sa njujorških ulica, odnosno svi oni koji ugrožavaju bezbjednost nevinih ljudi, a među značajnije spadaju Louise Clementi, šefica moćne mafijaške organizacije i kriminalni klan Croce Nera koji okuplja ološ raznih vrsta. Bitna stavka je da se kroz serijal često provlači Nickov privatni život, ali život njegovih prijatelja iz Odjeljenja za ubistva, što stripu daje određenu dozu realističnosti. Većina epizoda se dešava u New Yorku, dok su neke smještene i u druge američke gradove.



Autori
Zbog prezauzetosti Nizzi napušta rad na serijalu nakon jubilarnog stotog broja, ali zadržava ulogu supervizora, dok ga na mjestu glavnog scenariste mijenjaju Gino D'Antonio, Alberto Ongaro i Gianfranco Manfredi. Među crtačima ističu se Jose Eduardo Caramuta, Federico Antinori, Renato Polese, Mario Janni, Bruno Ramella, Corrado Mastantuono i Ivo Milazzo (doduše, samo sa dvije epizode).

Nick Raider je kao serijal doživio 200 brojeva regularne serije te 10 specijalnih brojeva i 9 almanaha, nakon čega je ugašen.