Predstavljamo strip: Hitman

Godina je 1993. DC Comics je upravo bio u toku svog novog velikog serijala nazvanog Bloodlines. Radnja se vrtila oko parazitiskih vanzemaljaca koji napadaju Zemlju. Vanzemaljci inficiraju obične ljude svojim genima, što u većini slučajeva automatski ubija zaražene: Ipak, jedan na svakih deset zaraženih dobija super moći. Budući da se serijal odvijao kroz Annuale (godišnje specijale) svih DC serijala, svaki od njih je dobio sljedeći zadatak: izumite nekog novog lika. Iskoristite taj dobije super moći aspekt zaraze i svi kreirajte nove likove. I tako je i bilo. Nastalo je 20-ak novih likova, ali činjenica je da niko od njih nije imao uspjeha. Ako zanemarimo Hitmana, najuspješniji serijal je bio Anima sa samo 16 brojeva. Hitman je daleko najuspješniji serijal sa 60 brojeva regularne serije i pet-šest specijalnih brojeva.

Ko je Hitman?
Prije svega, nužno je naglasiti jednu stvar - za razliku od mnogih američkih stripova, koji svoje ime duguju superherojskom imenu glavnog lika, to nije slučaj sa Hitmanom. Hitman je samo zanimanje glavnog lika, a malo ko ga u serijalu zove tako, već ga svi zovu njegovim pravim imenom: Tommy Monaghan.

Tommy Monaghan je veteran Zaljevskog rata, koji živi u Gotham Cityju (Batmanovom gradu), u jednom od njegovih najopasnijih dijelova: Cauldronu. Tommy za život zarađuje ubijanjem ljudi, što mu je išlo sasvim dobro i prije nego što je dobio super moći. Tommy je telepata, a ima i x-ray vision. Ipak, izbjegava da koristi svoje moći budući da dobije jake glavobolje zbog njihove upotrebe.

Tommy je stalan gost Noonan's bara u Cauldronu, koji je u vlasništvu Seana Noonana, čovjeka kojeg Tommy smatra svojim ocem, budući da ga je Sean odgojio. Osim Seana, Tommy tu visi sa svojim prijateljima Nat the Hatom, Tommyjevim ratnim drugom, Ringo Chenom, Tommyjevim rivalom u kategoriji ''najbolji plaćeni ubica u gradu'' i Hackenom, priglupim snagatorom. Svi oni su plaćeni ubice, ali, niko od njih nije krvožedni psihopata, svi imaju svoj kodeks časti, ne ubijaju one koji to ne zaslužuju i, iznad svega, spremni su da daju svoj život za prijatelja.

Zbog svojih super moći Tommy može da zanemari ubijanje običnih ljudi, pa tako nerijetko prihvata slučajeve gdje je meta neko sa super moćima. To je dovelo do njegovih susreta sa Batmanom, Jokerom, Supermanom, Green Lanternom, Catwoman, Etriganom, itd. Osim susreta sa najpopularnijim likovima iz DC svijeta, Tommy se susreo i sa "superherojima" koji štite Cauldron - Section 8.

Reći za njih da su superheroji bi bila greška. To su obični ljudi, bez ikakvih moći, u loše sašivenim kostimima, koji se bore protiv ''zločina'' na posve bizarne načine. Defenestrator tako svoje neprijatelje baca kroz prozor koji nosi sa sobom. Friendly Fire jedini od njih ima super moći, može da puca lasere iz prstiju, ali loše cilja, pa nerijetko pogodi svoje prijatelje. Shakes se nekontrolirano trese, Jean de Baton je francuz sa motkom, koji se bori protiv zločina s moćima ''francuštva", Dogwelder zavaruje mrtve pse na lica protivnika, Bueno Excellente se bori protiv zločina sa "moćima perverzije", Flemgem pljuje po svojim protivnicima, dok njihov vođa, Sixpack, nema nikakve moći, on je samo obični pijanac.

Uspjeh serijala se može pripisati slavnom scenaristi Garthu Ennisu. Njegov karakteristični crni humor sa sjajnim zapletima i šarolikom lepezom likova, što pozitivaca, što negativaca, je doveo do toga da Hitman postane jedan od najboljih DC serijala ikada. Kako je to uspjelo? Ennisova, naizgled, mržnja prema superherojskom žanru mu daje mogućnost poigravanja sa superherojskim metodama i motivima, nerijetko ih ismijavajući, ali ono što serijal čini zaista velikim je humanost. Likovi su svi sjajno okarakterizirani, pa tako druženje s njima je poput druženja sa dobrim drugovima. Uvijek ćete im se rado vraćati, a završetak serijala nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Hitman, nažalot, nikad nije postao dovoljno popularan da opravda pojavljivanje u nekoj video igri, filmu ili seriji, no, za nadati se da će jednog dana DC i njemu dati priliku na velikom ekranu. Fanova mu sigurno ne manjka.

"Drinks are on the house fellas! There ain't no closing time but you gotta leave your guns at the door!"

Zdenko Voloder, gostujući autor