Poslušajte: James Blake - LP James Blake

James Blake je umjetnik mlad ali jako talentiran, skroman i jednostavno odan muzici. Pri tome je i neobično kreativan, te je nekako uspio u ovom istrošenom modernom vremenu napraviti jedan mali ali značajan korak naprijed u muzičku budućnost.

Njegov prvi studijski album, jednostavnog naslova James Blake je izašao početkom mjeseca februara, ali i prije zvanična objavljivanja mnogo se o njemu govorilo i puno se od Blakea očekivalo -  upravo iz razloga što je u on u samo nešto više od godinu dana izdao četiri vrlo različita ali vrlo uspješna EP-ja i pokazao da itekako ima potencijala.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=oOT2-OTebx0{/youtube}

Blake je tek 2009. godine počeo objavljivati svoj materijal, koji je snimao kod kuće. Prvo je izašao EP Air and Lack Thereof, kojeg je odmah prigrlio Gilles Peterson sa BBC Radio 1, za čiji je show Blake radio i jedan specijalni miks. Godine 2010. uslijedila su još dva EP-ja - The Bells Sketch i CMYK, čije su numere puštali na Radio 1 između ostalih opet Peterson ili pak Mary Ann Hobbs. Potom je, nakon prethodna EP-ja i numera više orijentiranih klupskom ambijentu, James Blake izdao jedan malo introvertniji rad, baziran na samplovima vlastita vokala i klavirskih dionica, koji je nazvao Klavierwerke. Iako su se u njegovu minimalizmu nazirale određene žanrovske odrednice - verzije dubstepa, duba, grimea, ili sličnog, izašao je tu  Blake iz okvira bilo čega sigurnog i jednostavno krenuo nekim svojim putem, koji je, kako se pokazalo, vrlo ličan i poseban.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=2eUXeYGGWbg{/youtube}

Ovaj dvadesetdvogodišnjak je inače formalno obrazovani muzičar, studirao je muziku na Goldsmithsu, univerziteta u Londonu, tako da njegov pristup zvuku nije rezultat amaterskog pokušaj igrarija sa tehnologijom. Njome se Blake, naravno, itekako bavi, istražuje on moderne načine izraza, ali ostaje vjeran i klasičnijim muzičkim obrascima, tehnikama i izrazima. EP Klavierwerke je bio ukorijenjen u zvucima klavira i vokala samoga Blakea, a kroz njegov debi album James Blake, osim klavirskih dionica, provlači se dah, ili duh soula te bluesa. Tim se žanrovima Blake prepušta svojim lijepim glasom, spaja tako tradicionalno i buduće u vrlo decentnom i profinjenom, ali savremenom izrazu, i svjesno ili nesvjesno nam pripovjeda o tome kakva bi budućnost popularne muzike mogla biti...

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=MVgEaDemxjc{/youtube}

Neki za muziku James Blakea kažu da je dubstep, neki je zovu novi pop; moglo bi se kazati da je to elektronika sa r'n'b štihom ili mehanički soul, ili pak još malo poigrati i dodati da se recimo radi o future soul popu, što bi u jednostavnom prevodu značilo da je to futuristički pop sa dušom. U svakom slučaju, dolazilo iz duše ili srca, ono što radi James Blake nabijeno je koncentriranom emocijom, minimalističkog koncepta po principu manje je više, gdje i tišina ima ulogu i efekat. I konačno, kako god to stručno ili nestručno žanrovskim rječnikom objasnili, sigurno je to da je emocija James Blakea iskrena i da je njegova ljubav prema zvuku značajna...

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=emnFcNP-ciY{/youtube}