Pogledajte antikvitete iz bakinog podruma

Sajam antikviteta na Britanskom trgu u Zagrebu održava se svake nedjelje već dvanaest godina. Raznolika ponuda starih i novih premeta umjetničke vrijednosti privlači brojne Zagrepčane na sajam u centru koji je, osim okupljališta ljubitelja starina, vremenom postao i gradska 'špica'. Tako je bilo i minule nedjelje.

Ako ne kiši ili ne sniježi, nedjeljom od ranoga jutra na zagrebački Britanac pristižu kombiji i auti natrpani raznim predmetima iz kojih izlaze prodavači pa polagano, uz jutarnju kavicu, pažljivo slažu predmete i ukrašavaju svoje štandove na kojem će ostati sve do 14 sati.

Ima tu, kako javlja novinar Anadolije, porculana, stakla i kristala, puški, kubura i sablji, umjetničkih slika i prastarih radioaparata, namještaja i knjiga, znački i koječega što bi kupcu izoštrena oka moglo zapeti za džep.

Na poziciji blizu tramvajske pruge sa svojim vlastitim slikama i skulpturama smjestio se mladi akademski slikar Zlatan Pintek, koji svoje radove izlaže na Britancu svake nedjelje i na taj se način prezentira široj javnosti.

„Mladi umjetnici bi trebali izići na ulicu i pokazati svoj rad, ali 80 posto ljudi moje generacije je negdje isparilo“, pripovijeda Zlatan.

„Prodaja u zadnje vrijeme ide nešto lošije, zbog recesije. Male formate prodajem po 200 kuna (oko 25 eura), a neke veće stvari dosegnu i 10.000 kuna (oko 1.250 eura). Cijene su ovdje niže od galerijskih i mislim da si svatko može priuštiti sliku“, objasnio je mladi slikar Pintek koji je porijeklom iz Hrvatskog zagorja.

Antun Nikolić, trgovac knjigama i jedna od prepoznatljivih ikona 'buvljaka' na Britancu, ovdje je otkad je sajam pokrenut, a poslom s knjigama bavi već 20 godina. Kaže da uspijeva preživjeti od prodaje knjiga, samo da treba imati stroge kriterije i znati što se može, a što ne može prodati.

„Beletristika se ne prodaje, skromno i lektira. Prodaje se hrvatska i jugoslavenska umjetnost, etnografija, politika, povijest, rječnici, leksikoni i gramatike svih jezika. Ne bavim se rijetkim izdanjima jer je za to premalo kupaca, a imam knjige od pet, pa do 700 kuna. Najbolje idu one s cijenom od 50 do 200 kuna koje u ovoj situaciji ne predstavljaju prevelik izdatak za kolekcionare i ljubitelje knjige“, priča Antun dok marljivo slaže knjige na svoj štand.

Nikolić knjige nabavlja od privatnog otkupa, preko oglasa ili na većim sajmovima.

Sandra i Brigitte su u Zagreb doputovale iz Beča, odsjele su u blizini i prošetale sajmom na kojem im se svidio mali odljevak u obliku ruke, kojega su, nakon malo cjenkanja s prodavačicom, kupile za 40 kuna (oko pet eura).

Marko Njemčić prodaje zagrebačke suvenire; privjeske, magnete, šalice, bukmarke, tj. straničnike koje izrađuje u svom obrtu „Lutak“, a s rasponom cijena između 10 i 30 kuna.

„U prosjeku, ovdje na sajmu utržim 300 do 400 kuna“, zadovoljno će Marko.

Mjesečna pretplata za  čuvanje štanda košta 400 kuna, a svake nedjelje se plaća tzv. placovina sa 22 kune.

A gdje nego na štandu s knjigama stoji pisac Damir Karakaš, autor knjige 'Kino Lika' po kojoj je snimljen istoimeni film, koji je izazvao mnogo kontroverzi u Hrvatskoj i autora stavio na udarne termine televizija. Pronašao je u hrpi naslova Stepnjakovu knjigu „Podzemna Rusija“, knjigu revolucionara koji je došao iz Pariza u vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875.) i bio njime razočaran.

„Stepnjak je o ustanku napisao: 'To je sve pljačka i vjerski fanatizam'. Dakle, ništa se kod nas nije promijenilo“, zaključuje Karakaš i dodaje: „Stepnjakova knjiga iz 1913., koju sam ovdje pronašao za svega 20 kuna, vrijedi jako, jako puno."

Prodavač starih, antiknih satova odavno ih sakuplja iz hobija, a radi kao zubni tehničar.

„Spojio sam ugodno s korisnim i svake nedjelje sam tu, osim ako ne padaju sjekire“, šali se trgovac satovima koji uz to kaže da ga „u dobrom dijelu Europe znaju pod imenom Al Pacino“.

„Imam satove iz 1890. i 1917. godine, svi su u ispravnom stanju. Ukoliko kupljeni sat ne radi, vršim popravak o svom trošku“, kaže Pacino.

Roko, student i zaposlenik u mirovinskom fondu iz Zagreba, skoro je svake nedjelje prije podne na Britancu gdje dolazi zbog militarija; vojnih i pilotskih metalnih ili platnenih oznaka koje sakuplja i slaže u vitrinu.

Đanijeva priča

„Posebno me zanima hrvatska vojna povijest. Ne kupim svaki put ono što me zanima, to je kao lutrija, pravi predmet treba naići“, ispričao je Roko.

Krešimir, naširoko poznat u Zagrebu po nadimku Điani, vrzma se sajmom, žica prolaznike 10 kuna i gotovo da recitira: „Živim u Zaprešiću, imam 50 godina, tata mi je umro prije pet dana u 75-oj godini, država mi neće pomoć jer imam kuću od 25 kvadrata, a po novom zakonu ne smiješ imati kuću ako želiš socijalnu pomoć.“

Kako prolazi podne, tako posjetitelji bivaju sve rjeđi, štandovi se prazne jedan po jedan. Na kraju, na Britanac dolaze gradski službenici koji rasklapaju i odnose napuštene štandove, potom peru trg koji je već jutros ponovo postao mala zelena tržnica za stanare iz okolice.