Pjesma koja je uzdrmala globalnu politiku

Odavno jedno književno djelo nije uzdrmalo globalnu političku scenu. Dešavalo se da jedan pisac ili jedno djelo uzdrma političku scenu jedne države, kao što je to u Turskoj u više navrata učinio Orhan Pamuk, ali rijetko je kad u posljednjim decenijama jedna pjesma uzdrmala svijet.

Proslavljeni njemački pisac Günter Grass napisao je pjesmu koja tematizira izraelsko-iransku, ali i globalnu, napetost zbog navodnih iranskih ratno-nuklearnih ambicija.

Njemački kritičari slažu se da pjesma i nije najbolje Grassovo ostvarenje, drugi mu spočitavaju površnost željnu kontroverzi, treći smatraju da poezija i nije najpogodniji žanr za tematiziranje geopolitičkih problema.

Pjesma je toliko uzdrmala izraelski establishmente da je Grass odmah proglašen za persona non grata u ovoj zemlji. Neki njemački političari su komentirali pjesmu, poslovično uzdržani, a iz kabineta kanceralke Merkel je poručeno da svako ima slobodu pisati šta hoće, ali i da vlasti imaju slobodu ne komentirati svačiji stav.

Prijevod pjesme vam donosimo u cjelosti, zahvaljujući kolegama iz Novog plamena i prevoditeljici Jasni Tkalec.

Ono što se mora reći

Zašto ćutim, zašto toliko dugo ne rekoh ni riječi,
Šta me to priječi,
Kad je jasno da su na pomolu
Ratne igre, na kraju kojih, mi preživjeli
Svedeni bivamo na uzgredno, a da ih nismo htjeli?
Postalo je valjanim pravo na preventivni napad,
Koji bi mogao unišiti sav narod iranski,
Vođen od komedijaša nekog,
Što ga raspaljuje planski.
Pretpostavljaju, da sprema atomsku bombu
Kako bi svijetu zakuhao čorbu.
Pa zašto sam onda sebi zabranio,
Nazvati imenom – i nisam to kanio,
Onu drugu zemlju, koja godinama, kako se kaže-
-Atomskim  potencijalom raspolaže – tobože tajno,
A svi to znaju, i izbjegava kontrolu i inspekciju, trajno?
Šutnju o takvom stanju stvari ja grijehom ćutim
I moja je šutnja krivica i laž, od koje se mutim,
Jer treba o tom povesti računa i platiti ceh,
Iako će na me zazvati »antisemitizam» k’o grijeh.
A sad, eto, jer su u zemlji mojoj
Neiskazivi zločini bili ekskluzivni,
Kojima primjera nema niti se opravdanja moglo naći
Ponovo ćemo se u trgovini snaći,
Pa da se iskupi nacija, iznađena je «reparacija»,
Te Izraelu treba dati još i podmorski opasan stroj
Spreman za ubitačni boj
I uništenje atomskih glava,
Tamo gdje se samo predmijeva
Da postoji atomska bomba prava.
Ali treba se toj zemlji odužiti, i ova podmornica grozna
Za zastrašivanje će poslužiti.
Zašto dosad ne rekoh ni riječi?
Jer mišljah da me moje porijeklo priječi:
Na njemu zločina strašnog je žig,
I strahujem kako će taj mig
Protumačiti izrelska država,
Jer kakavog ja imam prava,
Kad s njom susjećam i želim ostati vezan,
Donijeti zaključak trijezan:
A pišem ga posljednjom tinom:
Zar izraelski potencijal zaprijeti može,
Atomskim ratom, krhom svjetskom miru,
Zar dotle stigosmo, o bože?
Jer danas ipak to treba reći -
Ono zašto će sutra možda biti kasno;
Jer mi Nijemci – opterećeni krivicom teškom
Sutra ćemo se osramotiti još gorom greškom,
Isporučujući oružje za predvidiv i predviđeni zločin,
Naše sudjelovanje neće biti moguće opravdati ničim.
Priznajem: ne mogu ćutati više,
Jer od dvoličnosti zapada ne može da se diše,
I nadam se da mnogi žele prekinuti šutnju
I izraziti ljutnju potstrekivaču opasnosti znane
I da isto tako ustraju, da odustane i pristane
Na stalnu i slobodnu pasku
Atomskog potencijala Izraela kao i Irana
I da vlade dozvole, da se kontrolira i jedna i druga strana
Od strane međunarodnih organa.
Samo na taj način i Izraelci i Palestinci
I još više svi ljudi  koji  žive bok uz bok, i jedni i drugi,
U toj nesretnoj regiji zaposjednutoj ludilom
Naći će izlaz i sebi i nama i svijetu svom.