"Ovo je suludo": Naučnici otkrili nešto bizarno što se skriva u ljudskim tijelima

Naučnici su otkrili bizarni novi "oblik života" koji se skriva u našim tijelima. Kako se doznaje, otkrili su potpuno nove entitete nalik virusima, nazvane 'obelisk', koji su kružni komadići genetskog materijala koji sadrže jedan ili dva gena i sami se organiziraju u štapićast oblik.

Obelisci se pojavljuju kod polovice svjetske populacije, ali su otkriveni tek kada su istraživači tražili uzorke koji se ne podudaraju ni s jednim poznatim organizmom u genetskim bibliotekama. Oni koloniziraju bakterije u ustima i crijevima ljudi, žive unutar svog domaćina oko godinu dana, ali naučnici ne znaju kako se šire.

Obelisci imaju genome petlji RNK koji nalikuju viroidima - virusi koji inficiraju biljke, ostavljajući stručnjake zbunjenim zašto su pronađeni u bakterijama povezanim s ljudima.

"Ovo je suludo", rekao je za Science Mark Peifer, ćelijski i razvojni biolog koji nije bio uključen u istraživanje. "Što više gledamo, to više ludih stvari vidimo."

Nije jasno jesu li obelisci štetni ili korisni, ali tim je sugerirao da bi mogli "postojati kao prikriveni evolucijski putnici". Naučnici su također rekli da su ti sićušni, primitivni entiteti možda odigrali ključnu ulogu u oblikovanju bioraznolikosti koja danas postoji na Zemlji, jer bi mogli biti sposobni zaraziti organizme mnogih različitih vrsta tokom svoje evolucije.

Naučnici još nisu sigurni mogu li ovi novootkriveni oblici života učiniti ljude bolesnima, ali postoji jedna vrsta viroida koja može: hepatitis D. Obeliski, viroidi i virusi tehnički su neživi organizmi čiji opstanak ovisi o domaćinu. Ne jedu, ne regeneriraju se i ne kopuliraju. Unatoč tome, neki istraživači vjeruju da viroidi i njihovi srodnici - možda i obelisci - predstavljaju najstarije 'oblike života' na Zemlji.

Istraživački tim, predvođen biokemičarom Ivanom Zheludevom sa Stanforda, otkrio je obeliske prebirući podatke iz baze podataka RNK koja sadrži hiljade sekvenci prikupljenih iz ljudskih usta, crijeva i drugih izvora. Analizirali su te podatke kako bi potražili jednolančane kružne molekule RNK koje se ne podudaraju s poznatim sekvencama viroida i ne kodiraju proteine.

Njihova analiza otkrila je 30.000 različitih tipova obeliska. Njihovi su genomi prije bili zanemareni jer su toliko različiti od bilo kojeg oblika života pronađenog i dokumentiranog prije. Ali otkrića, objavljena u časopisu Cell, pokazuju da su obelisci sve samo ne rijetki. Istraživači su otkrili da polovica svjetske populacije nosi obeliske u ustima, dok njih sedam posto u utrobi. Bit će potrebna daljnja istraživanja kako bi se u potpunosti shvatilo koliko su rasprostranjeni.

Vrsta obeliska varirala je ovisno o dijelu tijela u kojem su pronađeni i iz kojeg ljudskog uzorka potječu. Dugoročna analiza je pokazala da jedna vrsta obeliska može živjeti unutar ljudskog domaćina oko godinu dana. Istraživači vjeruju da ta bića koloniziraju bakterijske ćelije kako bi se replicirala, slično načinu na koji virus inficira domaćina i zatim se replicira unutar njega.

Pronašli su dokaz ovog odnosa domaćin-patogen u Streptococcus sanguinis, koji je česta bakterijska komponenta zubnog plaka. Ovaj mikrob ugošćuje određenu vrstu obeliska. Ovo je važno jer se ova vrsta bakterija može lako uzgajati u laboratoriju, omogućujući budućim studijama da razumiju kako obelisci preživljavaju i repliciraju se unutar mikrobnih stanica. Svi obelisci koji su do sada otkriveni kodiraju glavni protein poznat kao obulin - obulini su potpuno različiti od svih drugih poznatih proteina, a znanstvenici još uvijek nisu sigurni kojoj svrsi služe ili kako funkcioniraju.

U ovom trenutku naučnici mogu samo nagađati o evolucijskoj i ekološkoj ulozi obeliska. Moguće je da mogu biti paraziti i štetni za stanice domaćina, ali mogu biti i korisni ili potpuno benigni. Ako buduće studije otkriju da obelisci imaju značajan utjecaj na zdravlje ili funkcionalnost ljudskog mikrobioma, to bi bilo važno otkriće za ljudsko zdravlje, kažu stručnjaci.