Obilježavanje Svih svetih i Dušnog dana

Svi sveti (također Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. 

Po kršćanskoj tradiciji, dva dana u godini, 1. i 2. novembra, vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima, to su blagdan Svih svetih i Dušni dan.

Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih, katolički je blagdan koji se obilježava dan nakon Svih svetih, 2. novembra. Obilježava se i u Engleskoj Crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama.

Prisjećanje na sve svete mučenike

Prve zabilježene historijske tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike, gdje ih je od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) spominjala imenom.

Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći na tačno određeni datum. 

Ipak, i tu se našla samo manjina svetaca, pa Crkva uvodi blagdan Svih svetih. Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima - mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjem.

''Upravo njih se želi počastiti blagdanom Svih svetih - neupadljive, zaboravljene ljude koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost. Svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je ovaj blagdan posvećen. To je prvi smisao posjeta grobovima'', piše Katolici.org.

Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što Crkva naziva netačnim. Povodom ovih katoličkih blagdana 1. i 2. novembra u Sarajevu će se na više lokacija održati mise, te obilasci groblja, paljenje svijeća i molitve opijela za umrle.