O albumu 'The Fall' benda Gorillaz

Piše: Amar Rahislić za SubMagazin 

Da je moguće naprav­iti dobar album pišući tek­stove u hotel­skim sobama, dok još uvi­jek traje turneja vašeg benda, dokazao je hiper-​produktivni Damon Albarn, front­men vir­tu­alnog benda Goril­laz. 

Teško je bilo pov­jerovati da će se čovjek boriti na dva fronta, najavlju­jući novi album i matičnog Blura i svog pop­u­larnog sajd benda Goril­laz, no on nas je sve uspio na kraju ubi­jediti da je to moguće. Sluša­jući The Fall zaista ćete se osjećati kao da putu­jete od grada do grada Sjed­in­jenih Država, na puto­vanju koje vam dop­ušta da zavirite u svaki kutak Bostona, Detroita, zimze­lenih šuma Aspena te bilo kog dru­gog mjesta gdje je bend imao turneju pro­movišući prethod­nika “Plas­tic Beach”.

Dakle album sadrži pet­naest pje­sama, koje su napisane na pet­naest različi­tih lokacija. Gospodin Albarn je koris­tio mnoštvo sem­plova, te je ubaci­vao nasum­ične tele­fonske raz­gov­ore koje je vodio sa kolegama Jamie Hewl­letom, Mick Jone­som i ostal­ima. Još jedna zan­imljivost vezana za ovaj album jeste da je cijeli album sniml­jen na Damonovom Apple IPadu, a umik­san je u Engleskoj uz pomoć pro­du­centske pal­ice Stevena Sedg­wicka, a nije na odmet ni pomenuti da je za svaku pjesmu napravl­jen pose­ban art-​work.

Albu­mom obiluju strašne eksper­i­men­talne sek­cije, a sam album vas u kra­jn­joj lin­iji dovodi do pomisli da je nemoguće naprav­iti tako dobar album za samo par dana. Većina pje­sama je ostavila bolji uti­sak nego cijeli “Plas­tic Beach”. Niti u jed­nom trenutku se ne osjeti da je sve to odrađeno “tek tako” ili na brz­inu, album ima dušu, srce, poče­tak i kraj. Ono što je krasilo prethodne albuma benda je mnoštvo kolab­o­racija, no na The Fallu jedini gost je Bobby Wom­back, kog Damon izn­imno cijeni, te koji je gos­to­vao i na prethod­nom albumu, a “Bobby in Phoenix” je još jedna potvrda da ni ovaj put stari dobri bluz majs­tor nije zakazao.

Album obiluje nekom čudnom toplinom, a psi­hodeličnu atmos­feru pod­gri­java odlična “Amar­illo”, te ništa lošija “Hill­billy Man”. U zim­skim tmurnim dan­ima, dašak sunca će vam sa sig­urnošću donijeti pret­posljed­nja stvar na albumu naz­vana slikovito “Cal­i­for­nia & the Slip­ping Sun”. “Revolv­ing Doors” je jedna od najboljih pje­sama na albumu, a zvukom će vas vratiti u one razi­grane dane kada je ovaj bend proizvo­dio najbolje trip-​hop zvukove na plan­eti — stvar defin­i­tivno zvuči kao neki zab­o­ravl­jeni b-​side sa proslavl­jenog prvi­jenca Goril­laz. “Shy Town” je sig­urno najk­valitet­nija stvar koju je Damon napisao u posljed­njih 5 god­ina i sig­urno najl­jepša na albumu, te zvuči kao mashup Mas­sive Attacka i Daft Punka iz svo­jih down­tempo dana. Albumu ne nedostaju one tip­ične zarazne Goril­laz stvari, i to je sig­urno jedan od razloga zbog kojih ćete ostati priko­vani na više dana sluša­jući ovu tour-​genijalštinu. Za kraj ne pre­ostaje nam ništa nego da još jed­nom skinemo kapu i priz­namo poš­to­vanje najpro­duk­tivni­jem muz­ičaru 21. stoljeća.

Lista Pje­sama:
01. Phoner To Ari­zona
02. Revolv­ing Doors
03. Hill­billy Man
04. Detroit
05. Shy Town
06. Lit­tle Pink Plas­tic Bags
07. The Joplin Spi­der
08. The Parish Of Space Dust
09. The Snake in Dal­las
10. Amar­illo
11. The Speak it Moun­tains
12. Aspen For­rest
13. Bobby in Pohenix feat. Bobby Wom­back
14. Cal­i­for­nia & Slip­ping Sun
15. Seat­tle Yodel

Dužina Tra­janja: 43:50

Žanr: Exper­i­men­tal, Trip-​Hop, Psy­che­del­lic
Izdavač: Free down­load
Datum izda­vanja: 25.12.2010.
Pro­du­cent: Damon Albarn, Steven Sedgwick

Vezano: Gorillaz: Besplatni božićni album