Noćne dame Pariza, '60-ih godina

Godine 1959. švedski fotograf Christer Strömholm se preselio u Pariz, u kvart Pigalle, da bi ondje napravio neke od najboljih fotografija u svojoj karijeri. Pažnju mu je najprije zaokupio Place Blanche, kvart u kom je smješten Moulin Rouge, ali i stjecište transeksualne zajednice Pariza. Strömholm nije samo posmatrao noćni život Place Blanchea, nego je u njemu aktivno učestvovao, družeći se sa transeksualcima, prostitutkama, svima koji su odskakali od mirnog građanskog života tog doba.

U to vrijeme, u Parizu je vladao puritanski, konzervativni katolički duh koji su nametnuli Charles de Gaulle i njegova žena Yvonne, a koji je za osobe „rođene u pogrešnom tijelu“ značio da svoje mjesto moraju tražiti u podrumima, mračnim uličicama i obavezno noću.

Za De Gaulleove vladavine za prostituciju su bile propisane drakonske kazne.

U društvu koje nije priznavalo njihovo postojanje ili ih je kažnjavalo, transeksualne osobe nisu imale drugog izbora nego da prostitucijom zarađuju za život i za dugo željenu medicinsku promjenu spola.

U toj subkulturi unutar subkulture pariškog Red light districta, Strömholm je našao svoju dugogodišnju neiscrpnu temu. On i njegova Leica pratili su noćne dame u stopu, a Strömholmov princip je bio da ih ne fotografiše kriomice, nego isključivo uz njihovo dopuštenje.

Učestvovanje u svakodnevici transeksualnih prostitutki rezultiralo je Strömholmovom slavnom monografijom Les Amies de Place Blanche. Knjiga je prvi put objavljena 1983. i ubrzo rasprodata, a svoje najnovije izdanje je doživjela prije nekoliko mjeseci, nadopunjena esejima dviju portretisanih transeksualnih osoba, Jackie i Nane.

„I tada, kao i danas, radi se o borbi za slobodu svake individue da bira vlastiti životni put i identitet.“, rekao je Strömholm jedne prilike o svojim muzama.

Christer Strömholm jedan je od najvažnijih švedskih fotografa XX stoljeća i važan mentor cijelom nizu fotografa mlađe generacije. Rođen je 1918. u Štokholmu, a umro 2002. Umjetničku akademiju završio je u Parizu.