Neprofitna galerija ustupa mjesto hotelu

Foundry, alternativna londonska galerija i pub koja je više od deset godina davala prostor umjetnicima poput Petea Dohertyja, Banksyja ili Gavina Turka da pokažu šta rade, biće srušena i na njenom mjestu će se izgraditi hotel na osamnaest spratova. Ništa čudno u svijetu koji funkcioniše po pravilima kapitalizma – ono što nije isplativo i nema tržišnu vrijednost – ne treba da postoji, ali značajna i tužna vijest za sve ljubitelje alternativne scene.

Protesti osnivača puba/galerije nisu mnogo pomogli, vlasti su se oglušile na njihove navode da ovo mjesto ima vitalnu funkciju za umjetnost opštine. Ono što je sasvim sigurno odmoglo bilo je odbijanje vlasti da prostor smatraju i galerijom koja je doprinijela razvoju kulturne scene, a ne samo pubom, kako je zaveden u dokumentima.

Ironični obrat u priči desio se kada su vlasti odlučile da zid kluba koji je oslikao Banksy, što je inače i najveći Banksyjev mural u Britaniji, treba sačuvati, možda i kao uspomenu na postojanje ovog kultnog mjesta. Kako plan danas glasi, Banksyjev rad visok šest metara biće inkorporiran u novo zdanje koje će sadržavati i galeriju.

Tracey i Jonathan Moberly, oboje umjetnici, otvorili su galeriju u bivšoj zgradi banke krajem devedesetih s ciljem da pruže umjetnicima prostor za izlaganje, a bez naplate. Bar je otvoren da bi pokrio troškove, ali se prostor dvije galerije u suterenu uvijek smatrao glavnim. U tom obliku je više od deset godina funkcionisao na međunarodnoj osnovi – stotine umjetnika različitih profila, slikara, pjesnika, glumaca, našle su svoje mjesto među tim zidovima punim grafita i kolaža. Zbog toga je Foundry postao paradigma za londonsku underground umjetničku scenu – tu nije bilo bitno koliko ste već poznati i s koliko iskustva dolazite.



Sudbina kluba još je neizvjesna, a vlasnici kažu da će najprije u saradnji sa Tate Modernom pokušati sačuvati zidove na kojima su rani radovi Banksyja i njujorškog street artista Failea, a da će potom tražiti novi prostor na istom području.

Ono što ostaje je tužno neizbježna sudbina svih sličnih alternativnih prostora namijenjenih kulturi i obilježenih manjkom profita – naravno, u gradovima gdje uopšte postoje.

guardian.co.uk/radiosarajevo.ba