Naučnici sa Harvarda: Čudni objekt iz svemira mogao bi biti vanzemaljski brod

Devetnaestog oktobra prošle godine, gigantski panoramski teleskop i sistem brzog odgovora (Pan-STARRS-1) na Havajima objavio je da su uočili međuzvjezdani asteroid te ga nazvali  1I/2017 U1 (ili 'Oumuamua, što znači glasnik izdaleka).

U mjesecima poslije, mnogi su astronomi i naučnici izučavali ovaj objekt kako bi otkrili šta je, jer je imao karakteristike i komete i asteroida. Također, internetom su, zbog njegove veličine i oblika, kružile teorije da se radi o ogromnom vanzemaljskom brodu, a čak su pokušavali otkriti i da li šalje radio signale. Nova studija koju su vodili astronomi sa Harvard Smithsonian Centra za astrofiziku (CfA) otišli su i korak dalje, s tvrdnjom da je 'Oumuamua zapravo svjetlosno jedro vanzemaljskog porijekla.

Autori nedavno objavljene studije, nazvane Da li bi solarna radijacija mogla objasniti čudnovato ubrzanje 'Oumuamua'e, jesu Shmuel Bialy i profesor Abraham Loeb. Bialy je istraživač na postodoktorskom studiju, dok je Loeb jedan od vodećih astronoma na Harvardu.

Da podsjetimo, 'Oumuamua je snimljena prvi put 40 dana nakon što je prošao najbliže Suncu i već je bio na putu da napusti Sunčev sistem. U tom trenutku, astronomi su uočili da ima visoku gustoću (što znači da je sastavljen od stjenovitih i metalnih komponenata) i da se ubrzano okretao.

Iako nije pokazao nikakav znak da ispušta gasove dok je prošao pored Sunca (što bi sugeriralo da je riječ o kometi), tim istraživača prikupio je podatke koji su indicirali da je 'Oumuamua ledenija nego što smo mislili u početku. A, onda, kada je krenuo da napušta naš Sunčev sistem, slavni teleskop Hubble snimio je njegove posljednje fotografije koje su otkrile neočekivano ponašanje. Nakon što su pregledali fotografije, drugi tim međunarodnih istraživača otkrio je da 'Oumuamua ubrzava, a trebala je biti sporija. Najvjerovatnije objašenjenje, tvrdili su jeste da 'Oumuamua ispušta materijal s površine zbog solarnog zagrijavanja.

No, Bialy i Loeb ponudili su sasvim drugo objašnjenje te poručili: ako 'Oumuamua jeste kometa kako to da nije ispuštala gas kad je bila najbliže Suncu? Također citiraju drugo istraživanje koje navodi da, ako je ispuštanje gasova odgovorno za ubrzanje, uzrokovalo bi i rapidnu evoluciju u 'Oumuamuaovom okretanju - što nije bio slučaj.

Bialy i Loeb zapravo su razmotrili mogućnost da je 'Oumuamua svjetlosno jedro, dio svemirskog broda koji se oslanja na radijacijski pritisak da stvori pogon. Ovo jedro možda je poslala druga civilizacija da studira naš Solarni sistem i traži tragove života.

Kako je profesor Loeb kazao: "Mi objašnjavamo da je ubrzanje `Oumuamue, kada se krenulo udaljavati od Sunca, rezultat sile koju Sunce primjenjuje na njegovu površinu. Da bi ova sila objasnila izmjereno ubrzanje, objekt mora biti nevjerovatno tanak. Ovo sve je preduslov za kreiranje svjetlosnog jedra. Porijeklo može biti ili prirodno (međuzvjezdna objekt ili protoplanetarni disk) ili umjetno (letjelica čija je misija bila ispitati unutrašnjost Solarnog sistema)."

Pa su Bialy i Loeb izračunali vjerovatan oblik, debljinu i odnos mase spram površine, te su pokušali procijeniti da li bi ovakav objekt mogao preživjeti u međuzvjezdanom prostoru, te da li bi mogao izdržati nevjerovatan stres koji uzrokuje rotacija i tzv. plimne sile.

Ono što su otkrili jeste da je objekt tanak nekoliko milimetara mogao preživjeti put kroz cijelu galaksiju, mada vjerovatnoća ovisi o 'Oumuamuaovoj gustini mase (što nije kvalitetno izučavano).

Bialy i Loeb sugeriraju da bi ovo moglo biti odbačeno jedro, koje pluta pod utjecajem gravitacije i zvjezdane radijacije, slično kao dijelovi olupine broda. Obojica su podsjetili da slične objekte prave i ljudi - projekt IKARUS i inicijativa Starshot. No, postoji mogućnosti i da je aktivan dio vanzemaljske tehnologije koji je došao da istražuje naš Sunčev sistem, na isti način na koji mi želimo, uz pomoć Starshota, ispitati Alpha Centauri (zvjezdani sistem najbliži Sunčevom sistemu), objavio je Science Alert.