Manekenke jedu maramice da bi utolile glad

Modna industrija krije gomilu prljavštine. O prljavom dijelu posla, izgladnjivanju mladih djevojaka, anoreksiji i besmislenim idealima ljepote koji su bliži mrtvom nego živom tijelu, odlučila je progovoriti bivša urednica australskog izdanja magazina Vogue. Kristie Clements u svojoj knjizi The Vogue Factor navodi kako djevojke jedu papirne maramice, a kada ni takva dijeta nije dovoljna, spremno idu i pod nož, piše Guardian.

Clements je svojom knjigom The Vogue Factor, u kojoj je opisala živote manekenki i sve patnje koje prolaze da bi ostale mršave i zadržale posao, otvorila pravu Pandorinu kutiju.

„Manekenke, modeli u modnim magazinima, stalna su tema rasprava, naročito to koliko im je godina i koliko su mršave. Dok sam bila urednica magazina Vogue, neprestano sam se bavila tim pitanjima. Ipak, neugodna istina koja se krije iza tih fotografija ne dođe baš često do javnosti“, kaže Clemens.

Na infuziji zbog linije

„Počela sam raditi s modelima u Australiji krajem '80-ih i tada smo, generalno, tražili lokalne djevojke koje su prirodno vitke, koje imaju sjajnu kosu i kožu. Te su manekenke još uvijek ručale, manje od drugih ljudi, ali su još uvijek jele. Nisu bile kost i koža. A onda sam jednog dana srela poznatu australsku manekenku, koja se upravo bila preselila u Pariz gdje je dijelila stan sa drugom manekenkom. Pitala sam je kako funkcioniše život s cimerkom, a ona je odgovorila:

„Zapravo, većinu vremena sam sama. Moja cimerka radi kao model za kreacije vrhunskih dizajnera i zato provodi dosta vremena u bolnici, na infuziji.“ Drugim riječima, idealno žensko tijelo po kojem se kreiraju modne kolekcije neprestano se nalazi na rubu smrti zbog izgladnjivanja.“, priča Clemens i nastavlja:

„Što sam duže bila u tom poslu, izgladnjivanje je postajalo sve više očito. Cigarete i dijetalna Cola je jedino što ste mogli vidjeti da te djevojke konzumiraju. Jasan znak anoreksije je i da im je uvijek hladno. Nikad nisam čula niti jednu manekenku da kaže da joj je vruće, čak i ako je umotate u krzno i stavite nasred pustinje“.

Jedu papirne maramice da utole glad

Koga kriviti? Urednici modnih magazina svakako su jedni od krivaca za opasne i nerealistične poruke koje svijet mode šalje, ali je problem kompleksniji od toga. Proces počinje od samih manekenki, onih najmršavijih, gotovo kostura, prema čijim mjerama se kreira dizajnerska odjeća. Ovi odjevni predmeti potom završavaju na modnim revijama, gdje ih ponovo mora nositi jednako mršava djevojka. Stilisti i osobe zadužene za kasting također imaju svoje prste u kreiranju tipa žene koja treba nositi ovu odjeću. Iz nekog razloga to su visoke, mršave djevojke koje više podsjećaju na mladiće u pretpubertetskom dobu, piše Clements.

„Sjetite se samo supermodela s kraja '80-ih i početka '90-ih, ljepotica kakve su bile Cindy Crawford, Eva Herzigova, Claudia Schiffer, i uporedite ih sa današnjim manekenkama. U posljednje vrijeme djevojke na modnim pistama su toliko mlade i toliko mršave da sam lično revije gledala sjedeći na rubu stolice, čekajući da kolabiraju“.

U Australiji se manekenke izgladnjuju kako bi uspjele na međunarodnoj sceni. Dijeta među manekenkama nikad ne prestaje, a kada dijetom ne mogu izgubiti neki dio tijela, recimo grudi, odlaze na hirurški zahvat. U uredu smo to zvali pariška mršavost. Gubitak energije, stalne nesvjestice, odlasci u bolnicu, jedenje papirnatih maramica kako bi se utišala glad, sve je to svakodnevica svijeta mode, priča Clements i prisjeća se:

„Jedne prilike sam radila sa ruskom manekenkom koja je radila za studio u Parizu i oko podneva sam primijetila da joj energija opada, a da nije ništa pojela tog dana. Predložila sam da napravimo pauzu kako bi mogla pojesti nešto, a ona je odmahnula glavom i rekla:

„Ne, ne. Moj posao je da ne jedem“.

Bila je to jedina rečenica koju je znala izgovoriti na engleskom jeziku.“