Kinezima nedostaje Mao Ce Tung

Deseci hiljada ljudi obilazi ovih dana mauzolej Mao Ce Tunga na centralnom pekinškom trgu Tiananmenu, pred sutrašnju 35. godišnjicu od njegove smrti, prenose agencije.
    
Karizmatičnog vođu, nekada obožavanog od svih Kineza, danas još idealiziraju mnogi, a stariji ga se sjećaju s nostalgijom. Slike Maoa se još uvijek nalaze na kineskom novčanicama, a vlasti ga slave jer je oslobodio zemlju od japanskih okupatora i ujedinio Kinu pod vlašću Komunističke partije.
    
Međutim, danas ga čak i njegovi partijski drugovi osuđuju zbog velikih grešaka, kao što je politika "velikog skoka naprijed" i "kulturne revolucije", kojima je htio ujediniti zemlju i transformirati privredu i politiku svojom brutalnom verzijom komunizma.
    
Nakon 35 godina od Maove smrti Kina se distancirala od njegove dogme klasne borbe i vlasti proletarijata i priklonila se pragmatičnoj politici Deng Xiaopinga, koji zagovara reforme i otvaranje prema svijetu. 
    
Sjećanje na Maoa je u narodu ostalo uglavnom pokroviteljsko i dobronamjerno, a samo historičari ukazuju da su najveći Maovi poduhvati bile njegove najveće greške koje su životima platili deseci miliona Kineza.
    
Veliki skok naprijed 1958-1961. godine bio je  katastrofalan pokušaj masovne industrijalizacije i modernizacije koja je u unutrašnjosti plaćena smrću od gladi desetine miliona ljudi. Kulturna revolucija od 1966. do 1976. godine bila je dekada nasilne klasne borbe koja je zemlju ostavila bez generacija obrazovanih studenata poslatih da rade i prehranjuju se na selu.
    
Wang Bin, jedan od posjetilaca Maovog mauzoleja, ipak je sretan što je mogao da vidi balzamirano tijelo svog vođe prije nego što umre. 

"Vođa Mao je oslobodio siromašne i bijedne ljude. On nam je pokazao put sreće", kaže 87-godišnji Wang, koji je došao izdaleka - grada Hohota u unutrašnjoj Mongoliji.
    
"Želio sam da vidim Mao Ce Tunga prije nego što umrem", kaže Wang, jedan od pripadnika starije generacije koja s nostalgijom gleda na Maovo vrijeme, a kome se ostvario san. 
    
Većina drugih, od 1,3 milijarde stanovnika Kine u trci za zaradom i izazovima potrošačkog društva, neće ni obilježiti godišnjicu odlaska velikog vođe koja je otvorila vrata novom dobu, kineskom ubrzanom privrednom rastu i blagostanju mnogih, ali i ponovnom klasnom raslojavanju društva.