Istraživanje jedne od najvećih misterija svemira: Šta se krije na "tamnoj strani" Mjeseca?

Iako znamo nevjerovatno mnogo o svemiru. Koliko teže crne rupe, kakva je atmosfera planeta udaljenih svjetlosnim godinama, pa čak i svojstva Urana, jedan od najvećih misterija nalazi se znatno bliže: Mjesec.

Naš najbliži svemirski susjed, prema naučnicima, skriva ključne informacije o nastanku Sunčevog sistema.

Među onima koji pokušavaju razotkriti te tajne je i profesor Yang Li, geonaučnik sa Univerziteta u Pekingu i počasni profesor Univerzitetskog koledža u Londonu. Njegov tim je otkrio da bi unutrašnjost misteriozne daleke strane Mjeseca mogla biti hladnija od strane koja je uvijek okrenuta prema Zemlji.

U studiji objavljenoj u prestižnom časopisu Nature Geoscience, naučnici su analizirali uzorke tla koje je kineska letjelica Chang’e-6 prikupila u junu prošle godine iz ogromnog kratera na južnom polu Mjeseca "South Pole-Aitken bazena", jednog od najvećih udaračkih kratera u Sunčevom sistemu.

Jedan uzorak, težak 300 grama, otkrio je iznenađujuće podatke: tlo staro 2.8 milijardi godina formirano je iz podzemne lave na temperaturi od oko 1.100°C  što je otprilike 100°C hladnije od sličnih uzoraka sa bliže strane Mjeseca.

"Proučavanje daleke strane nije samo pitanje radoznalosti", rekao je profesor Yang za Metro. "Ona može sadržavati tragove rane historije Zemlje i Mjeseca, kao i procesa formiranja planetarne kore".

Dvije strane Mjeseca – dvije različite priče

Mjesec je u tzv. "tidal locku" sa Zemljom, što znači da uvijek vidimo samo jednu njegovu bližu stranu. Suprotna, odnosno "daleka strana", dugo je bila obavijena misterijom, jer je nemoguće direktno komunicirati sa njom sa Zemlje bez upotrebe satelita.

Vizuelno, te dvije strane izgledaju veoma različito. "Bliža strana je prekrivena tamnim ravnicama, poznatim kao lunarne marije, koje su nastale tokom drevnih vulkanskih erupcija. S druge strane, daleka strana je planinska, svijetla i ima mnogo manje vulkanskih ravnica", objašnjava profesor Yang.

Hladnija unutrašnjost i manjak radioaktivnih elemenata

Ono što je posebno značajno u novoj studiji jeste dokaz da je unutrašnjost daleke strane Mjeseca hladnija. To sugerira da sadrži manje radioaktivnih elemenata poput urana, torija i kalija koji svojom radioaktivnom raspadom proizvode toplotu.

Postoji teorija da je asteroid koji je udario u Mjesec pomjerio toplije elemente ka bližoj strani, stvarajući asimetriju između dvije hemisfere. Time se mijenja i dosadašnje razumijevanje sloja poznatog kao "KREEP", hemijskog ostatka iz doba kada je Mjesečeva površina bila okean lave. Nova otkrića pokazuju da se KREEP ne nalazi samo pri površini, već i u dubinama, te nije ravnomjerno raspoređen.

Ključ za razumijevanje porijekla Mjeseca i Zemlje

Ova saznanja mogu pomoći u rasvjetljavanju najpopularnije teorije o porijeklu Mjeseca – tzv. "velikog udara", prema kojoj je planet veličine Marsa, nazvan Theia, udario u ranu Zemlju prije oko 4.5 milijardi godina, a odbačeni materijal se spojio i formirao Mjesec.

Druga teorija govori o postojanju dva manja "mini-Mjeseca" koji su se sudarili.

"Ako je Mjesec bio homogen na početku, onda je do redistribucije elemenata moralo doći dok je KREEP sloj još bio u rastopljenom stanju", kaže profesor Yang.

Pogled u budućnost: astronomija s Mjeseca

Osim što može pomoći u razumijevanju prošlosti, daleka strana Mjeseca može biti ključ za budućnost astronomije. Zbog "radio tišine", odnosno odsustva smetnji sa Zemlje, Mjesec je idealna lokacija za postavljanje radio teleskopa niske frekvencije, koji bi mogao istraživati rani svemir.

Profesor Yang se nada da će jednog dana, kada pogleda prema Mjesecu, neko možda gledati nazad s njegove daleke strane.