In memoriam: Gary Moore

Robert William Gary Moore, bio je svjetski poznati blues rock gitarista i pjevač iz Belfasta u Sjevernoj Irskoj.

Moorova karijera datira još iz '60-ih godina prošlog stoljeća, kada je, kao srednjoškolac, svirao sa Philom Lynottom i Brianom Downeyem, što ga je dovelo do članstva u irskom bendu Thin Lizzy (u tri različita navrata). Kasnije je pozornicu dijelio sa takvim velikanoma kao što su: B. B. King, Albert King, Colosseum II, Greg Lake i Skid Row (ne miješati sa istoimenim glam metal bendom), a izgradio je i više nego uspješnu solo karijeru. Gostovao je na brojnim albumima vrhunskih svjetskij muzičarima, a imao je i cameo pojavljivanje sa solom u pjesmi She's My Baby superbenda Traveling Wilburys.

'Zlostavljanje' gitare već sa osam godina

Moore je rođen 4. aprila 1952. godine u istočnom Belfastu, gdje već sa osam godina počinje 'zlostavljati' akustičnu gitaru. Svoju prvu 'normalnu' gitaru kupio je sa 14 godina, učeći se svirati instrument pravljen za dešnjake, uprkos tome što je bio ljevak. Prve muzičke uticaje na mladog Garyja ostavili su umjetnici poput Alberta Kinga, Elvisa Presleya i The Beatlesa. Kasnije, nakon što je imao prilike pogledati Jimija Hendrixa i John Mayallov Bluesbreakers, počeo je graditi svoj vlastiti muzički stil koji će se razviti u neki vid blues-rocka i dominirat će tokom čitave njegove karijere.

Ipak, najveći uticaj na mladog Moorea ostavio je gitarista Peter Green iz Fleetwood Maca, koji mu je bio i mentor. Greenov kontinuirani uticaj Moore je kasnije otplatio tribute albumom Blues for Greeny iz 1995. koji se sastojao od Greenovih kompozicija koje je Gary odsvirao na njegovoj gitari (Green je predao Garyju nakon što je napustio Fleetwood Mac).

Sam Moore je kasnije imao uticaja na druge velike gitariste poput Vivian Campbel, Patricka Rondata, Jakea E. Leea, Johna Noruma, Joea Bonamassa, Adriana Smitha, Zakka Wyldea, Randyja Rhoadsa, Johna Sykesa i Kirka Hammetta. Manje popularan u SAD, Moore je ostvario zapažen i komercijalan uspjeh u ostatku svijeta, posebno u Evropi.

Usko je sarađivao i sa čitavom lepezom međunarodno priznatih umjetnika te eksperimentisao sa mnogim žanrovima - od rocka, jazza, bluesa, countryja, pa sve do hard rocka i heavy metala.

Still Got the Blues

Prvu veću popularnost zaradio je tokom 1969. godine, kada je u dobi od 16 godina, pristupio bendu Skid Row sa Noelom Bridgemanom i Brendanom "Brush" Shielsom. Ovaj bend privukao je pažnju muzičke industrije na Garyja, ali ga je i ponovno povezao sa Philom Lynottom.

Prvi solo album, Grinding stone, Moore je izdao 1973., a 1978. nastavlja solo karijeru uz pomoć Lynotta. Kombinacija Mooreove gitare i Lynottovog glasa izrodila je legendarnu pjesmu Parisienne Walkways  i Thin Lizzy album Black Rose: A Rock Legend.

1987. godine surađivao je na humanitarnom projektu Ferry Aid, gdje je odsvirao uvodni solo u obradi pjesme Let It Be. Projekat je prikupio značajna sredstva za preživjele iz katastrofe MS Herald of Free Enterprise

More je 1993. uključen u kasetu Rock Classics Vol. 1 sa pjesmama Run to Your Mama i Dark Side of the Moog. Nakon serijala rock ploča, Moore se vraća bluesu sa albumom i istoimenim hitom - Still Got the Blues, na kojem su sudjelovali i Albert King, Albert Collins i George Harrison.

Album je odlično prihvaćen od strane fanova, a Moore je nastavio sa bluesom sve do 1997. i eksperimenta sa modernim dance ritmovima na Dark Days in Paradise. Eksperiment je, blago rečeno, zbunio i kritiku i fanove te se Moore vratio svom ustaljenom blues stilu i zaredao sa albumima poput: Back to the Blues (2001.), Power of the Blues (2004), Old New Ballads Blues (2006), Close As You Get (2007) i Bad For You Baby (2008). Također je odsvirao i gitarističke dionice na albumu You'll Love to Hate This Richarda Blackwooda iz 2000.

Učestvovao je i u komediji The Easy Guitar Book Sketch, zajedno sa komičarem Rowlandom Rivronom te kolegama Markom Knopflerom, Lemmyjem Kilmisterom, Markom Kingom i Davidom Gilmourom.

Preminuo je 58. godini, 6. februara 2011., na odmoru u Španiji. Smrt je potvrdio njegov bivši menadžer, navodeći kako je Moore pronađen mrtav u sobi hotela Kempinski te da je preminuo u snu.

Moore je iza sebe ostavio neizbrisiv trag u muzičkoj historiji te poslužio kao inspiracija brojnim mladim muzičarima.

Preminuo gitarista Gary Moore