Hong Kong: Rastući Hollywood Istoka (VIDEO)

Kada je 1997. Hong Kong pridružen Kini kao teritorij sa posebnim statusom, Kina je u svoje okrilje preuzela grad sa jednom od najvećih filmskih tradicija uopće. Sredinom devedesetih, Hong Kong je bio treći najveći proizvođač i drugi najveći izvoznik filmova na svijetu, dominirao je na tržištima poput Tajlanda, Malezije ili Tajvana, a na Zapad se probio zahvaljujući kung-fu groznici sedamdesetih.

Uoči i nakon ujedinjenja, međutim, hongkonški film prošao je kalvariju.

Sve skuplji i veći
Azijska kriza i neizvjesni suživot sa komunističkom Kinom otjerali su investitore, gledanost se srušila za pola, a veliki dio hongkonških talenata uputio se u Hollywood. U tom razdoblju, glavni hongkonški režiseri poput Johna Wooa, Tsui Harka ili Ringo Lama snimaju u Kaliforniji, a industrija koja je nekad proizvodila 200 filmova srozala se na ispod 60. Samo nepuno desetljeće trebalo je, međutim, da se situacija potpuno obrne.

Hongkonški film u posljednjih nekoliko godina ponovo se popeo na vrh, gledanost posljednjih godina raste po stopi od 30 posto godišnje, snimaju se sve skuplji i raskošniji filmovi, a kineski reditelji koji su se svojedobno iselili na Zapad poput Johna Wooa, Tsui Harka ili Chen Kaigea ponovno rade kod kuće.

Ujedinjenje sa Kinom više nije uteg za filmsku industriju “mirisne luke” (što je značenje imena Hong Kong). Štaviše: zahvaljujući ogromnom kineskom tržištu koje je zaštićeno uvoznim kvotama (koje, dakako, za Hong Kong ne važe) stvorila se jedinstvena, amalgamirana filmska industrija koja uvelike preslikava kineski “crveni kapitalizam”. Hongkonška tradicija i znanje komercijalnog filma spojili su se sa kineskom demografijom i svježim mladim kapitalom, te se formira novi, još jači Hollywood istoka. Ovaj put, njegov trade mark nisu jeftini akcijski filmovi kao u eri Brucea Leeja, nego velebni i preskupi spektakli.

Povratnici u Hong Kong
Ovogodišnja Mostra u Veneciji svojevrsna je ulaznica za taj novi, istočni Hollywood u nastanku.

Prvi je prikazan Legenda o pesnici: povratak Zhen Chena redatelja Andrew Laua, film koji na scenu dovodi istog pop-kulturnog junaka kojeg su već igrali Bruce Lee i Jet Li - Zhen Chena, a mjesto radnje je Šangaj 20-ih, u vrijeme japanske diplomatske i trgovačke dominacije. Kraljevstvo ubojica - koje povratnik iz Hollywooda John Woo potpisuje sa mlađim surežiserom Su Chao-Pinom, dešava se u 5. stoljeću, a riječ je o tipičnom filmu wuxia žanra sa obiljem mačevanja, magije i akrobacija.

U filmu se kao reditelj i glavna zvijezda sastaju John Woo i Michelle Yeoh, dvoje istaknutih ljudi “starog” hongkonškog filma koji su oboje radili u Hollywoodu, da bi se sada vratili. Treći i najblještaviji film je Detektiv Dee i tajna fantomskog plamena veterana i lidera hongkonškog Novog vala 80-ih, Tsui Harka, koji se zbiva u 7. stoljeću i prati spletke vezane uz jedinu kinesku caricu Wu Zetian. Sva tri filma prikazana na Mostri spektakli su takve raskoši da stanete i trljate oči. Sva tri nastala su s manjim ili većim osloncem o hongkonške kadrove, znanje i novac.

Moć i slava imperije
Ipak, svi imaju svekinesku temu, snimljeni su na “općekineskom” mandarinskom jeziku (a ne na lokalnom kantonskom, koji dominira u hongkonškom filmu od 70-ih). Također, sva tri filma tematiziraju moć i slavu imperije, te autoritet jedinstvene vlasti.

Ovakvi spektakli ne bi bili mogući bez velikog kineskog tržišta na kojem domaći film potpuno dominira, a holivudski filmovi administrativnom se restrikcijom puštaju na kapaljku. Međutim, novo jedinstvo nosi i probleme.

Isplative epopeje
Filmovi za zajedničko tržište moraju proći komunističku cenzuru, tako da se iz njih u startu uklonio bilo koji potencijalno nepodobni motiv (među ostalim, zabranjeni su filmovi o duhovima jer promiču praznovjerje). Studiji zato napuštaju izazovnije komedije i kriminalističke filmove koji su bili zaštitni znak hongkonške industrije. Unaprijed računajući na kinesku publiku, ali i cenzore, rade ponajprije filmove koji povezuju “dvije Kine”. U ovom slučaju, most su povijesni spektakli, te nacionalizam. Takav je slučaj i s filmovima prikazanim na Mostri. Povratak pesnice Andrewa Laua pripovijeda o narodnom junaku koji se u Šangaju bori protiv Japanaca i njihovih smicalica. Woovo i Pinovo Kraljevstvo ubojica zamršena je peripetija s urotničkim društvom dvorskih eunuha. Detektiv Dee mješavina je whodunnita i skupe računarske epopeje, a u završnici naslovni junak pristaje služiti razboritoj carici, iako ga je ona ranije strpala u zatvor i na vlast došla zlouptrebom magije. U kontekstu nove, imperijalne Kine sa komunističkom oligarhijom na vlasti, politička alegorija ne može biti jasnija.

Trend historijskih epopeja u Kini je još početkom dekade potakao uspjeh filma Tigar i zmaj Anga Leeja. Prijelomno je bilo kada disidentski autor socijalnih drama iz 90-ih Zhang Yimou snima Heroja (2002) i dva epska spektakla, Kuća letećih bodeža (2004) i Prokletstvo zlatnog cvijeta (2006). Yimou se do tada susretao s čestim zabranama i cenzurom, da bi ovom trilogijom postao vodeći hitmejker kineskog filma, i posve zadobio povjerenje vlasti koja mu je dala da režira otvaranje Olimpijade u Pekingu.

Hibridna industrija
John Woo je nakon sjedinjenja Hong Konga s Kinom napustio zemlju, da bi se vratio 2008. i snimio ratnu epopeju Crvena stijena, dvodijelni četverosatni film koji je koštao za Aziju rekordnih 80 miliona dolara i zaradio u Kini 123 miliona, više od Titanica. Slično kao i mnogi novi kineski spektakli, on slavi autoritet centralne vlasti i afirmira visoku civilizaciju drevne Kine.

Sistem “jedna zemlja - dva režima” tako je doveo do stvaranja nove, hibridne kinematografije koja raskošju i budžetima parira Hollywoodu, ali i eksploatira najveće i najbrže rastuće kino tržište na planeti.