Hachimoji: NASA stvorila vještačku DNK!

U istraživačkom projektu koji je utemeljila NASA, naučnici su uspjeli sintetizirati molekularni sistem – sličan DNK-u, unutar kojeg se mogu pohraniti i prenositi podaci. Moguće je da ovaj molekularni sistem bude alternativa za bića koja žive na planeti Zemlji, a kojima je DNK osnova života. Zapravo, moguće je da postoje uslovi života na drugim planetama.

Ovaj novi molekularni sistem, koji po sebi ne predstavlja novi oblik života, sugerira naučnicima da posmatraju život izvan planete Zemlje i da ponovo razmisle o tome šta je potrebno istražiti.

DNK je kompleksna molekula u kojoj su pohranjene i kojom se prenosi genetski materijal od roditelja ka potomku. Sadrži četiri ključne komponente nazvane nukleotidi. Ali, iz NASA-e se pitaju šta je sa životom na drugim planetama.

„Uočavanje ili identifikacija života na drugim planetama je cilj NASA-e koji postaje sve značajniji. Ovo na čemu trenutno radimo će nam pomoći da razvijemo efikasne instrumente i eksperimente za naša istraživanja“, objasnila je Lori Glaze, direktorica odjela NASA-e za istraživanje planeta.

Kako su naveli iz Američke svemirske agencije, jedan od načina za pretpostavku o postojanju nepoznatih struktura na drugim planetama jeste da se one pokušaju stvoriti na planeti Zemlji.

Tim istraživača predvođen Stevenom Bennerom, osnivačom Fondacije za aplikativnu molekularnu evoluciju, uspješno je izradila novi informativni molekularni sistem sličan DNK-u, ali ne i u jednoj stvari – nova molekula ima osam umjesto četiri komponente.

Sintetični DNA sadrži četiri nukleotida prisutna na planeti Zemlji – adenin, citozin, guanin, timin i ostale kompenente svojstvene uobičajnom DNK-u. Za posljedicu on ima strukturu u obiku dvostruke spirale koja omogućava pohranjivanje i prenos podataka. 

Bennersov tim, koji je sarađivao sa nekim američkim fakultetima i drugim naučnim institucijama je svoje otkriće nazvao 'hachimoji' DNK. Inače, 'hachi' na japanskom znači osam, dok riječ 'moji' označava pismo. Ovaj DNK omogućava pohranjivanje i prenos podataka u sistemima živih bića.

„Potrebno je biti vrlo oprezan u analiziranju oblika, veličine i strukture hachimoji DNK. Ovaj posao zahtijeva razumijevanje različitih tipova molekula koje mogu sadržavati informacije o životu na drugim planetama“, naglasio je Benner.

Pred naučnicima je sada obaveza da odgovore na pitanja kako su drugi genetski sistemi u funkciji nastanka života i gdje se se takvi „egzotični“ organizmi mogu pronaći. Kako god, ova studija predstavlja osnovu za nastavak istraživanja kako se život može oblikovati u sredinama koje smatramo negostoljubljivim, ali u kojima mogu postojati oblici života koji su nam do sada bili nepoznati.

„Razumijevanjem onoga što je moguće u stvaranju naših instrumenata i razvoju misija će ishoditi nastankom više inkluzivnih i efikasnijih istraživanja života izvan planete Zemlje“, naglasio je Mary Voytek, naučnik u odjelu NASA-e u astrobiologiju.

Jedan od ciljeva NASA-e je istraživanje postojanosti života na Marsu ili više tipova mjeseca koji postoje izvan solarnog sistema Europa i Enceladus. Ali, šta ako na drugim na planetama ne postoji DNK? Kako ćemo ih onda prepoznati – pitaju se iz NASA-e. Otkriće ovog novog DNK je možda ključan za odgovore na ova i druga pitanja.

Ovo istraživanje je interesantno i onima kojima je u fokusu DNK kao izraz života na Zemlji.

„Otkriće DNK sa osam nukleotidnih slova će proširiti naša znanja o uslovima života“, mišljenja je Andrew Serazin, predsjednik fondacije Templeton World Charity u Nassau.

Istraživanje je podržala NASA kroz program namijenjen za astrobiologiju.