Gledali smo - Star Trek: Into Darkness

Napokon je došao i taj dan. Nakon četiri godine čekanja, J.J. Abrams nam je donio novi nastavak serijala Star Trek (Zvjezdane staze) pod nazivom Into Darkness (U tami).

Iako je autor ovog teksta „StarWarslija“,   a nešto manje fan Star Treka, ipak će se potruditi da bude što objektivniji...

Ovaj dio Star Treka nije toliko o sukobu sa nekom naprednom vanzemaljskom rasom koliko o terorizmu unutar Federacije.

Film počinje genijalno. Kirk, Spock i raja žele spasiti humanoidnu vanzemaljsku rasu koja je tek ušla u svoje „željezno doba“ tako što će spriječiti erupciju vulkana koji bi doveo civilizaciju do nestanka. Nakon što vide „Enterprise“ domoroci odbacuju svoje dotadašnje vjerovanje i počinju se klanjati crtežu zvjezdanog broda. Nakon toga Kirk biva smijenjen jer je dozvolio da Enterprise bude viđen i mijenja ga stariji kapetan Christopher Pike. Ubrzo London potresa ogromna eksplozija u arhivama Federacije kada gine veliki broj ljudi. Odgovornog za napad je bilo lako naći: superčovjeka iz prošlosti, ozloglašenog Khana.

Nakon što otkriju njegovu lokaciju na klingonskoj planeti Kronos, posada Enterprisea je poslana da ispali torpeda na njegovo uporište i napusti područje prije nego što neprijateljski nastrojeni Klingonci shvate da je njihov planet bombardovan.



U nastavku frka, trka, panika i ostale stvari koje nisu karakteristične za Star Trek. Po mom mišljenju ovaj i Star Trek iz 2009. su više okrenuti akciji nego u igranoj seriji u kojoj su se „kosmičke drame“ rješavale većinom diplomatskim putem. Što je Star Trek postao više Star Wars zaslužan je J.J. Abrams čije filmove smo navikli gledati sa ivice kino sjedišta.

Sukob Kirkovog temperamenta i Spockove smirenosti je jedan od glavnih segmenata ovog filma. Kirk, najveći „lafac“ u Federaciji, najbistriji i najtemperamentniji kapetan, udružen sa Spockom, „robotskim“ Vulkancem, „operisanim“ od osjećaja čini tandem koji je tu da do kraja filma spasi dan.

Ali ono radi čega i idemo u kino i nosimo teške 3D naočale su, naravno, efekti. Iskreno, očekivao sam manje „marisane“ u ovom filmu, ali borba velikog i malog zvjezdanog broda je odrađena fenomenalno, a tek pad jednog od njih na grad (ne kvarim vam ništa, znam da ste tu scenu vidjeli u traileru )...



Komični trenuci su tu da razbiju napetost. Odnos hladnog Spocka i njegove djevojke, temperamentne Uhure je urnebesan, naročito u sceni kada mu ona „tersa“ a on kao Vulkanac ne shvaća o čemu se radi. Jedan od najboljih poteza tvoraca filma je angažovanje britanske zvijezde komedija Simona Pegga da glumi Enterpriseovog mehaničara Scottyja, koji je tu da unese određenu dozu humora prožetog engleskim akcentom.

Jedinu zamjerku filmu dao bih jer je, po mom mišljenju, previše „holivudiziran“. Mnoge stvari se dešavaju u zadnjem trenutku, a tu su i takozvani „taman da...“ momenti. I da, zašto Spock nije „starog“ Spocka ranije pitao kako su porazili Khana? Ali dobro, ko sam ja da im sudim, da meni zaprijeti Khan onakav kakav jeste ja bih se „ispalio“ u Njemačku



Film Star Trek: Into Darkness možete gledate u sarajevskom mulitiplexu Cinema City svakim danom od 20:30 sati.