Fudbalski majstori pjevači (I)

Tokom proteklih nekoliko decenija veliki broj fudbalera snimao je muzičke uratke: bili su to, uglavnom, singlovi kojima su se htjeli istaći nečija popularnost i talent, ali i spojiti dvije naizgled udaljene show – business grane: nogomet i popularnu glazbu.

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Od kraja sedemdesetih pa negdje do početka devedesetih lansirano je nekoliko fudbalera – pjevača, od kojih je nekadašnjia legenda Liverpoola i HSV-a Kevin Keegan, napravio “Musik Laden” šlager “Head over Heels in Love” koji je stigao na “top – listama do 31. mjesta i tu ostao 6 sedmica. Nakon toga, može se reći da je značajan uspjeh  s pjesmom Diamond Lights, 1987. požnjeo dvojac vezista Tottenhama i reprezentacije Hoddle & Waddle  (to je pravo estradno ime, a ne ono kako su se potpisali  - Glenn & Chris) i ostali 8 sedmica na listi, i to na dobrom 12 mjestu. Spot otkriva potencijale beskrajno talentiranog igrača Waddlea, koji bi i kao frontman prošao bez većih problema. Muzika negdje između Spandau Balleta i dueta Daryl Hall & John Oates, svakako zaslužuje da se ovdje pojavi: 

Model “što je bolji igrač, to je bolji pjevač”, 1990. godine je potvrdio možda najtalentiraniji engleski igrač u zadnjih tridesetak godina, danas nervno rastrojeni Paul Gascoigne. Njegov “rap” Geordie Boys bio je na 2. mjestu top liste, sigurno zahvaljujući činjenice da je na SP u Italiji, Engleska imala velika očekivanja, i sjajnu ekipu koja je na tom Mundijalu ispala u polufinalu, nakon jedanaesteraca s Njemačkom. Još neki igrači poput Iana Wrighta i Andy Colea, pokušali su sa singlovima, ali se nije moglo daleko. Poseban fenomen su klupske i navijačke himne koje svako malo snime igračke legende, a ostaje zabilježeno da je “Come on Reds” himna Manchester Uniteda  iz1994. možda i najuspješnija. 

“Grobari” muzičari 

S bivšom Jugoslavijom je bilo nekako slično: singl Mustafe Hasanagića sa sevdalinkom “Močevčiću, mali Carigrade bio je obavezan dio fonoteke navijača , ne samo Partizana. 

Što se Partizanovaca tiče, Hasanagić nije bio jedini “muzičar” među njima. Bio je to i Slobodan Pavković – Boba koji je pored karijere omladinskog reprezentativca Jugoslavije, u biografiji imao i to da je svirao s Balaševićem u najranijoj postavi grupe Rani mraz i snimio hit “Prva ljubav.”

Pratite sportsku rubriku portala Radiosarajevo.ba na Facebooku

 Pavkoviću je, inače, posvećena i pjesma s albuma Ranog mraza (gdje sviraju sve same “ubice”, uglavnom članovi Korni Grupe) – Drago mi je zbog mog starog.   “Odgovor” Crvene Zvezde stigao je u obliku “Navijačke pesme” Crvene zvezde koju je snimio Dragan Džajić. Koračnica, do pola Lili Marlen, od pola “Kapetane, kapetane, komandire”, nije doživjela veći komercijalni uspjeh, vjerovatno zbog skromnih izvođačkih mugućnosti p(j)evača Džajića. Ko voli, nek’ potraži, ali nije puno propustio. Baš kao ni u slučaju pjesme “Nama je najbolje”, koju je izveo nekadašnji “enfant terrible” yu-loptanja Milko Đurovski. Zlobno skandiranje Zvezdaša “Mi-lko De-bil-ko”, nakon što je veliki car prešao u Partizan, sigurno zahvata i djelić njegove muzičke karijere, ali sve u svemu (i) ta pjesma pamti, barem zbog izvođačeve velike karizme. ‘Ajde majstore: 

Šuretov funky 

Ipak, osobni favorit jugomuzičke nogofudbalske produkcije je funky Ivice Šurjaka, igrača brzog kao vjetar, kojem su oni što vole proturanja i ostale kerefeke, zamjeri “da baš i ne zna lopte.” To, osim što nije (bilo) tačno, ima i jednu vrstu “potvrde” u singlu, objavljenom za Jugoton. Na “A” strani je pjesma čiji je naslov “Ni ljubav više nije kao što je bila” (što je ujedno i cijeli tekst pjesme.) Funky-italo-disco shema odvirana u najboljoj tradiciji Mirzinog jata (Čabrija!?) je tek polovina priče, dok je s druge strane singlea – Julija, priča u kojoj ona želi sina, odrecitovana u “proto Falco-Cetinsky”, maniru, dok refren, u maniru činjenice da naslovi pjesama imaju tačno onoliko riječi koliko i tekst, očekivano glasi: “Julija, ooo Julijaaa.” Kakvo kuliranje:  

Nakon toga, bilo je i još nekih sporadičnih uradaka, poput pojavljivanja beka Veleža i reprezentacije Džemala Hadžiabdića u emisiji Indirekt, u kojoj je izveo besmrtni narodnjak Asima Brkana “Jednom sam i ja volio.”  

U novije vrijeme, fudbaleri su obično bili skloniji narodnoj muzici, tako da je veliki broj njih okušao sreću: istina , to se uglavnom događalo u objektima zatvorenog tipa, tako da nema previše materijala iz te oblasti. Korak dalje, odnosno najdalje, je u tom smislu otišao reprezentaticac BiH, i nekadašnji igrač Reala, Želje, Sarajeva i nekolicine turskih klubova, najavio je snimanje svog drugog albuma.   

Uz očekivanje tog djela, evo i malog podsjećanja na muziku današnjeg pomoćnog trenera reprezentacije BiH, i podsjećanje na neke od njegovih igračkih vratolomija. 

Pratite sportsku rubriku portala Radiosarajevo.ba na Facebooku