Djeca pjevaju kitove

Sinoć je u Slozi održan aktivistički striptiz, odnosno promocija plakata „Radije goli nego u krznu“.

Bitni podaci: Promocijom spota Skinned alive, koja se održala u novembru prošle godine, najavljen je zvaničan početak kampanje protiv krzna, koja je nastavljena mirnim protestom održanim pred Sarajevskom katedralom u okviru Svjetskog petka bez krzna (World Fur Free Friday) te održavanjem prvog Fur Free Fashion showa protiv krzna, održanog krajem prošle godine, u sarajevskom clubu Coloseum. Kampanja Recimo krznu zbogom zauvijek nastavlja se objavljivanjem jumbo plakata sa glumicom Snežanom Marković, koja je postala zaštitno lice ove kampanje i dokazana zaštitnica životinja koja je izabrala svoj životni stil, a to je život bez krzna i mesa. Snežana Marković tim putem šalje nedvosmislenu poruku o brutalnosti krznarske industrije i jasan stav da je humanije, ljepše i glamuroznije biti čak i u najlonu nego u životinjskom krznu.

Skidanje mužjaka najvaljeno je za 21.00 sat. Imajući to u vidu došla sam sa svojom prijateljicom, inače spremnom za osnivanje porodice, koju sam umolila da mi pravi društvo. U trenutku kada smo mi ušle i zauzele stratešku poziciju u „prvom redu“, oko nas bilo je još nekih 15ak rock-metal djevojčica u rasponu od 17-20 godina, za koje pretpostavljamo da su drugarice iz razreda dvojice stripera, jer su ih nekako najviše podržavale, šta god to značilo (mislim da je na kraju bilo negdje oko 40ak žena, uglavnom iz te dobne skupine, uz poneki izuzetak). Također ušunjalo se i nekoliko dječaka-ne znamo kako jer je muškarcima ulaz bio STRIKTNO zabranjen. Prije nastupa, i ubrzo nakon našeg dolaska na projekctoru su slike sa Fashion TV-a zamijenjene mučnim slikama jadnih životinja koje se ubijaju na najbrutalnije načine. Potpuno opravdano i doista vas natjera da se zapitate, ako ništa oko tolike količine bola i patnje koja se odašilje u univerzum. Slatke životinjice, velike i male ubijaju se na surove načine-lomljenjem vratova, električnim šokovima, plinom, oderavanjem kože "na živo", itd. Ukoliko vam te slike nisu stvarale dovoljnu količinu nelagode, onda je to svakako izazivala muzika- rave remixi Johnny Casha, Missy Elliot i još poneki Ibiza hit iz 1996. godine, a sve to uz pretjeranu količinu decibela. Takav ugođaj mogao vam je izazvati samo agresiju- još sat vremena boravka u takvom okruženju i bila bih ustanju da utučem roditelja, a kamoli činčilu.

U 22.00 sata striptiz je konačno počeo. Izašla su dvojica dječaka, od nekih 20ak ljeta, koji su veselo počeli skakutati po pozornicu, a pomalo i po publici i njihovim stolovima. Evo slike uz poneki opis.

Show počinje....



Striperi su pozdravili sve djevojke u prvom redu, tj. evo ga meni nad glavom i mrda guzom. U jednom trenutku mi je skinuo i kapu, koju je hladno stavio sebi na glavu i ostavio mene da kao raščupano mače, razjareno mnjaučem sa mislima kako sam ipak trebala oprati kosu i izaći bez kape.



Šta reći...Još je tu...



Uh, ode do drugog stola, do jaranice koje su najviše vrištale...



Mingling sa publikom...





Onda se desilo nešto veoma čudno. Otišli su backstage da bi se presvuki, pa se vratili, pa im razjarena Irena strgnula hlače. Bar jednom od njih. Inače, Irena je bila najviše entuzijastična i pomamljena. Prava drugarica. Svaka čast na supportu.





Ples sa moderatoricom...





Sreća...



Striperi su imali zanimljive gaćice. Jedan je na dupetu imao bika, a drugi tigra.





Tigar je imao i čarape...


Kreće grupno pomamljivanje ženske publike i zajednički, pomalo erotični, ples na sceni.







Kreće orgijanje...

I na kraju krajeva, mrtve činčile, živahne kitice, i šteta što nije bilo više žena,odnosno potencijalnih nositeljica krzna. Kvalitet striptiza ne treba preozbiljno ocijenjivati, jer ovdje se ipak radi o aktivizmu, a svi smo se na neki svoj način zabavili. Neki su vrištali od smijeha, a neki su se naložili i odlučili skinuti okove uštogljenog ponašanja. U svakom slučaju, atmosfera je bila vesela.

Gasha, radiosarajevo.ba