Da se naježiš: Najstrašniji horor filmovi zasnovani po istinitim pričama

Nije vam dovoljno da pogledate jeziv film, vi biste nešto više? Nešto što se stvarno desilo, na primjer...

Predstavljamo vam najstrašnije filmove koji su bazirani na istinitim pričama...

The Conjuring

Horor iz 2013. godine, donosi priču o dvoje istraživača paranormalnih pojava, Edu Warrenu i njegovoj supruzi Lorraine, i njihovom radu s obitelji koju su navodno terorizirale mračne sile u kući na Rhode Islandu sedamdesetih godina. Premda se film uvelike reklamirao da je ‘baziran na stvarnoj priči’, novinari nisu mogli doći do protagonista - Ed je umro 2006, a njegova 86-godišnja žena nije htjela davati komentare.

No Huffington Post je uspio doći do Tonyja Spere, direktora organizacije za istraživanje paranormalnog koju su osnovali Warrenovi, a koji tvrdi da je film potpuno realističan. ‘Film je vrlo vjerno prenio stvarno događanja. Lupanje, neobični zvukovi, prikaze duhova i prisutnost ‘vještice’, sve se to događalo u kući’, rekao je Spera.

The Exorcism of Emily Rose

Film iz 2005. godine prati suđenje svećeniku Richardu Mooreu, optuženom za ubistvo iz nehata u slučaju Emily Rose. Djevojka je navodno umrla od posljedica neuspješnog egzorcizma. Brian Dunning, autor koji vodi podcast Skeptoid, rekao je za Huff Post: ‘Priča je bazirana na slučajunjemačke djevojke Anneliese Michel iz 1976. godine koja je preminula od dehidracije i izgladnjivanja nakon nekoliko mjeseci intenzivnog egzorcizma koje su obavljali dvojica katoličkih svećenika. Anneliese je godinama odlazila psihijatru i danas smatramo da je patila i od shizofrenije i disocijativnog poremećaja ličnosti.’

Dunnig je dodao da su Michelini roditelji i oba svećenika proglašeni krivim za ubojstvo, a slučaj je nagnao članove katoličke crkve da izmijene neke dijelove egzorcizma. Kako kaže Dunning, psihijatri danas smatraju da egzorcizam čini više zla za ljudsku psihu nego dobra.

The Mothman Prophecies

Mothmanova proročanstva iz 2002. prate Johna Kleina koji ostavlja posao novinara u Washingtonu kako bi istražio ukazanja krilatih bića u malom gradu u Zapadnoj Virginiji. Film je navodno baziran na stvarnim događajima u mjestu Point Pleasant između novembra 1966. i decembra 1967. No Loren Coleman, direktorica Međunarodnog muzeja kriptozoologije u Portlandu, koja je bila konzultantica tokom produkcije, rekla je da je film fikcionalna verzija stvarnih događaja. ‘Mothmanova proročanstva su smještena u stvarnost, no film je ipak nešto izmijenjen. Likovi su stvoreni od dijelova stvarnih osoba i njihovih iskustava’, objasnila je.

Jaws

Film iz 1975. baziran je na istoimenom romanu Petera Benchleyja. Prema tadašnjim izvještajima priča se bazira na stvarnim napadima morskih pasa u New Jerseyju 1916. godine. ‘Ima velikih sličnosti između filma i napada morskih pasa iz 1916. koji su se događali tokom tog ljeta. Nakon prvog napada vlasti su namjerno umanjile potencijalnu opasnost. Plaže su ostale otvorene, a ronioci su tražili morske pse. Čak je i Benchley kasnije rekao da su vijesti iz te godine inspirirale pisanje romana’, rekao je Jake Gove, osnivač fan stranice Jawsmovie.

The Girl Next Door

Također snimljen po istoimenom romanu Jacka Ketchuma, film iz 2007. donosi detalje stravičnog mučenja i maltretiranja tinejdžerice za koju brine njezina teta. Premda su neki detalji u filmu izmijenjeni, priča se temelji na ubistvu 16-godišnje Sylvije Marie Likens. Tinejdžericu je do smrti mučila 1965. godine njezina teta Gertrude Baniszewski, kao i njezina djeca koja su također živjela u kući. Tužitelj je u sudskom procesu Sylvijinu smrt opisao kao ‘najstrašniji zločin ikad počinjen u državi Indiani’.

Detalji po kojima se stvarnost razlikuje od filma zapravo su posve nebitni u kontekstu grozote koja se dogodila djevojci. No, primjerice, scene silovanja su izmišljene premda su djevojku njezini bratići prisilili da se pred njima "samozadovoljava".

A Nightmare on Elm Street

Legendarni horor Wesa Cravena iz 1984. predstavio je lik Freddyja Kruegera, ubojicu koji vreba žrtve dok spavaju, a ubija ih u snovima rukavicom ‘pojačanom’ noževima. Prema redatelju film su inspirirali stvarni događaji. ‘U LA Timesu je bio niz članaka o muškarcima iz jugoistočne Azije, iz imigrantskih obitelji, a koji su umrli usred noćnih mora. Jedan je bio sin liječnika, star 21 godinu… Svi u njegovoj obitelji prepričali su istu stvar, govorili su mu da mora spavati, a on je odgovarao: ‘Ne razumijete. I prije sam imao noćne more, ali ovo je drugačije.’ Dali su mu tablete za spavanje i svi su otišli u krevet misleći da je sve gotovo. Usred noći čuli su vriskove i lupanje. Utrčali su u sobu, no on je već bio mrtav. Dali su da se obavi autopsija, ali nije bilo srčanog udara, doktori nisu mogli objasniti što se dogodilo', rekao je Wes Craven u intervjuu 2008.

The Texas Chainsaw Massacre

Film Tobeja Hoopera iz 1974. priča o grupi prijatelja koja posjećuje kuću u kojoj je nekad živio, a sad je opsjeda ubica Leatherface i njegova obitelj kanibala. Film je reklamiran kao ‘istinita priča’ i u nekim je američkim državama zabranjen zbog pretjeranog nasilja. Prema Michaelu Newtonu, autoru Enciklopedije serijskih ubojica u filmu ima nešto istine. ‘Film se bazira na stvarnoj osobi, Edwardu Geinu iz Wisconsina, iz pedesetih godina. ‘Ludi Ed je, baš kao i Leatherface, nosio skalpove i lica svojih žrtava, a kuću je ukrasio ljudskim ostacima’, rekao je za Huff Post. Newton je dodao da nema dokaza da je i Gein bio kanibal, no postoje neke indikacije za to. ‘Policija je u njegovoj kući našla srce jedne od žrtava na tavi na štednjaku. kad su ga pitali je li to namjeravao pojesti, Gein ih je samo pitao: ‘Zar mislite da sam lud?’ Geinovi su zločini navodno inspirirali i filmove Psiho i Kad jaganjci utihnu.

The Exorcist

Horor klasik o 12-godišnjoj djevojčici opsjednutoj demonom iz 1973. godine, prema Brianu Dunningu, ima neke istine iza cijele priče. ‘Film je baziran na stvarnom slučaju dječaka nepoznatog imena iz 1949, a slučaj se vodio pod pseudonimom Robbie Mannheim ili Roland Doe. Dječak je preživio i nastavio sa životom, ponajviše zbog toga što stvarni slučaj nije bio ni blizu toliko dramatičan kao onaj opisan u filmu’, ispričao je Dunning. Osim što je inspiriran stvarnom pričom, Egzorcist je bio inspiracija drugim filmovima.

The Amityville Horror

Horor iz 1979. priča priču o obitelji Lutz i neobičnim događajima koji su im se dogodili nakon što su preselili u kuću u New Yorku u kojoj se dogodilo brutalno ubojstvo. Film je baziran na istoimenoj knjizi, a sve skupa se temelji djelomice na stvarnim događajima. ‘Film je djelomice fikcija, ali isto tako je i knjiga’, rekao je Dan Nolte, osnivač stranice Amityvillefaq. Dodao je i da izmišljeni dijelovi ne bi trebali umanjiti iskustvo obitelji Lutz koji su ‘viđali duhove i krevete kako lupaju sami od sebe’.

The Haunting in Connecticut

Vrlo sličnu priču kao Amityville horor prati i ovaj film iz 2009. Radi se o iskustvu obitelji izloženoj paranormalnim pojavama u njihovom domu koja je prethodno bila mrtvačnica. U stvarnosti se to dogodilo Carmen Reed i njezinoj obitelji u Southingtonu osamdesetih godina. ‘Dosta je stvari prikazano posve tačno, no neke su stvari promijenjene. Primjerice, scena s tušem se dogodila meni, ne mojoj nećakinji’, rekla je Reed.

Seanse iz filma nikad se nisu dogodile, no egzorcizam jest, prema riječima Carmen Reed.