92 godine od rođenja Ivana Pavla II

Papa Ivan Pavao II poznat je kao dobri papa te kao jedan od velikih državnika 20. stoljeća i duhovni aktivist planetarnog uticaja.

Rođen je kao Karol Jozef Wojtyla, 18. maja 1920. godine, u napuštenoj austrijskoj kasarni u mjestu Wadowice. Otac mu je bio poručnik Karol Wojtyla, a majka Emilija.

Već u ranijoj fazi svog života, tj. gimnaziji, počinje se angažirati u Crkvi gdje je bio predsjednik mjesnog ogranka katoličke organizacije mladih, Marijina legija.

Tada se bavio i sportom - skijanjem, klizanjem, planinarenjem i nogometom, gdje je igrao na poziciji golmana. Pored sporta jedan od njegovih hobija bila je gluma kad je sudjelovao u raznim pozorišnim grupama.

Kao mladić odlučuje se za Filozofski fakultet u Krakowu gdje zajedno sa poznatim poljskim piscem Juliusom Kidrinkom osniva pozorište. Ne zanemaruje crkvu te uskoro postaje predsjednik podmlatka vjerske organizacije. Nakon očeve smrti, upisuje se u sjemenište gdje je diplomirao 1946. nakon čega ga biskup zaređuje. Uskoro odlazi u Vatikan na dvogodišnji studij na dominikanskom univerzitetu Angelicum.

Uskoro počinje njegovo uzdizanje u samoj crkvi. 1958. godine postaje krakowski biskup, a pet godina kasnije papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom. Uprkos tome, živio je prilično skromnim životom gdje je najviše vremena posvećivao vjernicima sa kojima je najviše volio provoditi vrijeme u brojnim izletima u planine.

Postao je papa 16. oktobra 1978. godine, a nakon 465 godina po prvi put je izabran papa koji nije bio Talijan. Ne želeći unositi bilo kakvu pomutnju, Karol preuzima ime Ivan Pavao II.

Dobri papa
U 26 godina svoga pontifikata posjetio je 130 država i proputovao 1,2 miliona kilometara. Posjetio je 850 gradova, a poznat je kao namlađi papa te papa koji je prvi put posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike. Prvi je papa koji je ušao u džamiju i sinagogu.

Tokom čitavog svog pontifikata zalagao se za mir. Zagovarao je pravo svakog naroda na svoju državu, samostalnost i suverenost. U sukobu između Argentine i Čilea 1979. godine, prihvatio je molbu da Sveta Stolica sudjeluje u rješavanju sukoba. Za vrijeme sukoba između Velike Britanije i Argentine oko Falklandskih Otoka 1982., došao je u Rio de Janeiro i u Argentinu, da lično sudjeluje u smirivanju stanja.

Nakon ubistva libanonskog predsjednika Bechira Gemayela, uputio je apel za mir u Libanonu. Sedam godina kasnije uputio je i apel muslimanima u Libanonu i apostolsko pismo svim biskupima Katoličke Crkve o stanju u Libanonu.

Prije Zaljevskog rata 1991. godine, uputio je pisma Georgu Bushu Starijem i Sadamu Huseinu, da spriječe rat. Pozvao je na sastanak u Vatikan biskupe država uključenih u sukob.

Tokom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini više puta je uputio apel za mir. U bazilici sv. Petra 22. januara 1994. godine slavio je misu za mir na Balkanu. Želio je posjetiti Bosnu i Hercegovinu još 1994. godine, ali mu to nije bilo omogućeno zbog sigurnosnih razloga. Ipak, došao je 1997. godine i poželio nam da nikada više ne bude ratova, mržnje i nesnošljivosti. Tokom posjete Hrvatskoj 1998. godine tražio je miran suživot i toleraciju prema manjinama te oprost poslije ratnih sukoba.

Povodom 50. godišnjice Drugog svjetskog rata, 8. maja 1995. godine, služio je misu za sve žrtve rata i da rata više ne bude.

Tokom rata na Kosovu 1999. godine poslao je u Beograd nadbiskupa Jean-Louisa Taurana sa porukom Slobodanu Miloševiću. Poruku je poslao i moskovskom patrijarhu Alekseju II, koji je bio u Beogradu.

Održao je nekoliko puta Svjetske molitvene dane u Asizu, kada je na jednom mjestu okupio predstavnike svih velikih svjetskih religija. Cilj skupova bila je molitva za mir, kraj svih neprijateljstava, oprost i stvaranje pravog mira. Prije rata u Iraku, susreo se sa brojnim svjetskim državnicima da pokuša spriječiti rat. Odredio je 5. mart 2003. kao dan molitve i posta za mir na Bliskom istoku. Osudio je rat u Iraku i nije ga prihvatio kao rješenje. U septembru 2004. godine izjavio je, da nasilje izaziva nasilje i da je rat uvijek poraz, pogotovo poraz razuma i ljudskosti.

Dobri papa preminuo je 2. aprila 2005. godine. Njegov nasljednik, Benedikt XVI, proglasio ga blaženim te proglasio blagdanom datum kada je Ivan Pavao II prvi put održao misu kao papa - 22. oktobar.