90 godina magazina “Time”

Početkom marta navršilo se devedeset godina od početka izlaženja magazina “Time”, prvog informativnog nedeljnika u svijetu. Prateći datume štampe pojedinih brojeva, prepoznatljive naslovne stranice te izbor ličnosti godine, portal sarajevskog Mediacentra Media.ba objavljuje dio iz ove bogate žurnalističke riznice.

Piše: Sead Čamo, Media.ba

Baš kao što će Darrel H. Winfield ostati upamćen kao The Marlboro Man  iz reklamnih kampanja, tako će i Joseph G. Cannon, u narodu znan kao daidža Joe, dugogodišnji poslanik i Predsjednik Zastupničkog doma  u Kongresu, ipak  ostati prevashodno prepoznatljiv kao osoba s  prve naslovne strane magazina Time. (U našoj fotogaleriji pogledajte naslovnice o kojima se govori)

3. mart 1923.

Henry Luce i Briton Hadden, osnivači i urednici prvog informativno-političkog nedjeljnika, započeli su ovu žurnalističku avanturu 3. marta 1923. godine.  Njihova pozicija je jasno određena već u Prospectusu, nekoj vrsti najave  izdavačkih namjera: “Urednici su svjesni da je potpuna neutralnost oko javnog interesa i važnih vijesti, koliko god  poželjna,  teško ostvarljiva, pa zato nagovještavaju izvjesne predrasude koje mogu da utiču na interpretaciju vijesti”. Vremenom, “izvjesne predrasude” su postale neskrivene uredničke simpatije prema Republikanskoj stranci, iako će većina novinara i autora biti liberali. Mnogo godina kasnije, Henry Luce će efektno sumirati ovaj paradoks američkog žurnalizma XX stoljeća: “Zbog nekog prokletog razloga Republikanci ne znaju da pišu”.

Još od prvih brojeva Timea mogla se naslutiti osnovna struktura magazina koja se neće, u svojoj suštini, desetljećima bitnije mijenjati. Nacija (domaće teme), Svijet, Ekonomija, Vaspitanje, Umjetnost i zabava, osnovne su rubrike  prvih brojeva a njihove varijacije su više dio dizajnerskih nego sadržajnih promjena. Magazin Time  je razvio novi pristup plasmanu vijesti  grupišući ih u tematske cjeline, primjenjujući grupni  žurnalizam prema kome je članak rezultat rada istraživača, reportera, pisaca i urednika, a standardni novinski stil je zamijenjen novim, narativnim pristupom.” (Judith S. Baughman “History of Journalism”)

2. januar 1928.

Nakon četiri godine izlaženja, naslovna strana dobiva svoj zaštitni znak, crveni okvir, a Charles Lindbherg postaje prvi izabrani “Čovjek (osoba) godine” - Man (Person) of the Year. 

Čovjek koji je  letom preko Atlantika spojio kontinente postao je ujedno i prvi u nizu pojedinaca čijim će godišnjim izborom Time internacionalizirati svoju perspektivu. Mahatma Gandhi, Haile Selasie, Staljin i Churchill samo su neka od imena i likova što će dominirati svjetskom političkom scenom.

2. januar 1939.

Ovaj  period  će obilježiti najprovokativnija ili najkontraverznija naslovna strana u historiji “Time” magazina. Na ilustraciji Rudolpha Charles von Rippera glavni junak, “Čovjek godine”, je okrenut leđima, sjedi za orguljama dok izvodi vlastitu “himnu mržnje”.  Adolf Hitler i fašizam su vrlo brzo postali činjenice što se ne mogu marginalizirati. Naprotiv, ništa pozitivno ili moralno dobro ne stoji na putu pa je Hitler neskrivena opomena i prijetnja.  “Za one koji su u Njemačkoj promatrali završne događaje protekle godine izgleda više nego vjerovatno da će 'Čovjek 1938.' napraviti da 1939. bude godina za sjećanje.” – završava “Time” svoju tematsku cjelinu posvećenu Adolfu Hitleru.

11. septembra 1939.

Nekih devet mjeseci kasnije, Time izvještava da je “konferencija za novinare Predsjednika Roosevelta više ličila na sprovod. Jedno pitanje je lebdjelo u zraku. Dopisnik New York Suna Phelps Adams ga je promucao: “Gospodine Predsjedniče…možemo li ostati izvan ovoga?” Franklin Roosvelt  se u tišini, oborenih očiju, koncentrirao. Sekunde su proticale, a onda je svečano odgovorio: “Ne samo da se iskreno nadam, nego i vjerujem da možemo a ova će Administracija učiniti sve da ostane izvan.” 

Franklin Roosevelt ne samo da je jedini  tri puta izabrani američki predsjednik, nego i jedini trostruki  “Čovjek (osoba) godine” po izboru redakcije  “Timea”. Početkom 1942. Roosevelt je dobio još jednu  titulu – “ratni predsjednik”.  I pored svih nastojanja, ipak nije uspio ostati “izvan ovoga”. “On nije prvi ratni predsjednik, ali je prvi koji treba da ujedini vlastiti narod i svjetsku demokratiju u borbi protiv zajedničkog neprijatelja”. (“Time”  5.januara 1942.)

Osnivači lista su započeli koncept po kome “ličnosti prave vijesti” a u ovom periodu portret na naslovnoj strani se nadopunjuje kratkim podnaslovom ili lajt-motivom centralnog teksta. U godinama II Svjetskog rata naslovnim stranama “Timea” dominiraju svjetski političari i generali.  Među njima i general  Draža Mihailović  i maršal Tito.