42 godine od smrti Ernesta Che Guevare

Građanski ratovi i vojne diktature sada su stvar historije u Latinskoj Americi, gdje se vlast danas osvaja na biralištima te nova generacija socijalističkih lidera uspomenu na Chea čuva kao romantičnu sliku. Danas njegovo ideološko naslijeđe izranja možda i više nego ikada prije u Latinskoj Americi, s izborom ljevičarskih vlada od Nikaragve do Argentine. Socijalizam je u modi, Kubanci u pokretu, a Che je prkosno utjelovljenje svega toga.

Morales, prvi demokratski izabrani predsjednik Bolivije iz redova Indijanaca, u uredu ima portret Che Guevare te ističe da je Che još simbol slobode, pravde i jednakosti. u Moralesovoj domovini, vojnici koji su ubili Chea, za kojim su 11 mjeseci tragali, smatraju se izdanim jer nisu stekli ni slavu niti veliku penziju.

Među običnim ljudima, Cheovo ime je simbol borbe za slobodu i pravdu. Za svoje kritičare Che je bio megaloman lak na obaraču, čiji je krvavi primjer odveo u smrt hiljade ljudi u uzaludnim ustancima koji su samo učvrstili vojnu represiju od Gvatemale do Čilea. Za vojsku poklonika koji njeguju kult Cheove ličnosti, on je vječiti idealist tragične sudbine, guerillo s ljubavlju prema poeziji i, prema riječima Sartrea, "najcjelovitije biće našeg doba".

Smatrali ga svecem ili zlikovcem, njegovom smrću rođena je legenda o Cheu o kojoj se i dan danas piše te prodaju bedževi i zastave.