Pročitajte Severinin govor iz Brisela o kojem svi pričaju: Obratila se pred Europskom komisijom

Severina se trenutno nalazi u Briselu, a Europskoj komisiji su predati potpisi europske građanske inicijative My Voice, My Choice s ciljem da sve žene koje žive u zemljama Europske unije imaju zajamčen dostupan i siguran prekid trudnoće.

Inicijativu je pokrenuo slovenski Institut 8. mart, shodno pravilima za pokretanje europskih inicijativa, te je bilo potrebno unutar Unije prikupiti milion potpisa da bi Europska komisija raspravljala o toj temi. Inicijativa, u kojoj je aktivno učestvovala i Severina, pokrenuta je krajem aprila 2024. i u prvoj sedmici je skupila 100.000 potpisa. Ukupno, nakon godinu dana prikupljeno je 1,2 miliona potpisa, čime je premašena europska granica od milion potpisa, nakon kojih inicijativu moraju razmotriti tijela Europske unije, odnosno Europska komisija, a nakon toga i Europski parlament. Nadležna tijela Europske unije nakon provjere potvrdila su da je prikupljen i više nego dovoljan broj potpisa.

Inicijativa My Voice, My Choice od Europske komisije traži prijedlog za finansijsku podršku državama članicama koje bi mogle provoditi sigurne prekide trudnoće za građanke Europe, a koje još uvijek nemaju pristup sigurnom, besplatnom i zakonitom abortusu.

U Europskoj uniji više od 20 miliona žena nema dostupan abortus. Naprimjer, žene na Malti mogu ići u zatvor ako pobace, žene u Poljskoj umiru u bolnicama zbog zabrane prekida trudnoće, a u Hrvatskoj on nije dostupan u mnogim bolnicama i košta pola prosječne plate.

Nakon obilaska Europskog parlamenta i Europske komisije, Severina je učestvovala na press konferenciji te održala govor koji prenosimo u cijelosti:

"Meni je bila čast, a doživjela sam i kao svoju dužnost, biti dio kampanje My Voice, My Choice, stati iza očito vječne borbe - ne za zaštitu stečenih prava - nego za primjenu zajamčenih ženskih prava s, kako mi kažemo, 'mrtvog slova na papiru' u stvarni život.

Kada kažem dužnost, mislim prije svega na pojavnost koju mi donosi moje zanimanje. Uvijek sam imala potrebu pjevati kad pjevam, pa se i jedna moja pjesma zove 'Ja samo pjevam'. Međutim, uvijek sam govorila. Nerijetko, dok su drugi šutjeli, posebno kada su prava i pravda u pitanju. A trebalo je govoriti. Iako su mi mnogi dobronamjerni, posebno na ovu temu dostupnog i besplatnog prekida trudnoće, govorili: 'Što se miješaš, nije ti dobro za karijeru.'

A ja - ja sam baš bila ponosna što su me djevojke iz slovenskog Instituta 8. mart prepoznale i pozvale da budem dio njihovog tima. Nisam uopšte dvojila, znajući da me čekaju vrijeđanja i prijetnje u javnom prostoru, na društvenim mrežama, da će se svako ko misli da je veći vjernik od mene ili veći Hrvat od mene naći pozvanim prijetiti mi u porukama preko mreža. Vrijeđali su i prijetili, kao što sam očekivala. Uglavnom se skrivajući iza izmišljenih avatara.

Tu mržnju i tu potrebu da ograničavaš slobode drugih i drugačijih zbog svoje ideologije, mislila sam, davno smo napustili. Međutim, čini se da nije tako. Kao i uvijek, žene su prve na udaru.

Pojedini mediji su me ignorisali, kao i cijelu kampanju, i to ženski mediji. Vjerovatno su muke žena iz Slavonije ili djevojaka iz Zagreba koje ne mogu ostvariti pravo na prekid trudnoće preteške teme za magazine sa sjajnim papirom, u kojima smo sve prije svega lijepe i nemamo nikakvih briga.

Naše mame su se izborile, onda su nam u slobodnoj Hrvatskoj podmuklo ostavili pravo na prekid trudnoće, ali ga u mnogim bolnicama žene ne mogu ostvariti. Ne želimo da generacije koje dolaze imaju manja prava od nas.

Situacija je slična u još nekim zemljama u Europskoj uniji u 21. stoljeću.

Hrvatski premijer se ovdje predstavlja velikim Europejcem i liberalnom strujom Europske narodne stranke, a takav je ovdje i život vodio, znate ga vi dobro iz briselskih krugova. Međutim, kod kuće, u Hrvatskoj, premijer se dodvorava desnici samo zbog glasova, ne razmišljajući da je pustio duha iz boce, pa je tako neki dan mom prijatelju, velikom hrvatskom piscu Miljenku Jergoviću, grafitom na zgradi ispisana prijetnja.

Hapse se, ne znam ni ja zašto, demonstranti koji traže prekid genocida u Gazi. Inače, dižemo danas glas i za slobodnu Palestinu!

Dižemo glas i za studente i profesore koje i dalje progone i hapse po Srbiji - Brisel to mora čuti i vidjeti.

Zbog Palestine, Ukrajine, dešavanja u Sjedinjenim Američkim Državama s ukidanjem dosegnutih prava, moramo sačuvati europski prostor kao prostor slobode za sve i život u kojem su građanska prava svim građankama i građanima neupitna. I biti otvoreni za sve koji prihvataju otvorena društva.

Zato danas s ponosom stojim ovdje, pred vama, s djevojkama iz pokreta My Voice, My Choice i nestrpljive smo predati potpise koji su prikupljeni, vjerujući da će nas tijela Europske unije podržati i da će svaka, ali baš svaka žena u Europskoj uniji koja se nađe u potrebi imati pravo na diskretan, besplatan i dostupan prekid trudnoće. Ako ne u svojoj, onda u susjednoj zemlji članici.

Europska unija se ne temelji samo na slobodnom tržištu i slobodnom kretanju ljudi, već i na ljudskoj solidarnosti - mislim da su je žene, potpisujući ovu građansku inicijativu u zemljama Europske unije koje imaju besplatan i lako dostupan abortus, posebno pokazale.

Možda se može činiti da smo ovdje došle nešto moliti. To nije tačno i željela bih pojasniti da smo došle javno i jasno dati tri informacije i jedan zahtjev.

Prva informacija je da većina ljudi u ovoj Uniji vjeruje u ravnopravnost, u slobodu i prava žena. Da većina ljudi zna da je ograničavanje prava žene na vlastito tijelo i lični izbor institucionalizovano nasilje kojem u Uniji temeljenoj na slobodi nema mjesta.

Druga informacija je da smo izgradile najveći europski pokret za prava žena i da smo nezaustavljive. Ovo je masovan pokret u ime stotina miliona žena. Ovo je pokret građen na borbama naših baka i naših majki. Ovo je pokret kojim ćemo onemogućiti da mlade Europljanke odrastaju kao građanke drugog reda.

Treća informacija je činjenica da smo sve mi, uključujući predsjednicu Europske komisije i predsjednicu Europskog parlamenta, danas građanke drugog reda. Građanke kojima mnoge države Unije ne priznaju pravo na same sebe, na svoju odluku, na svoje tijelo i na svoj život. Umjesto da gradimo društva u kojima žene žive kako žele, mi gradimo društva u kojima ženska tijela i živote stavljamo pod kontrolu državne sile, u ime tradicije. Ali to nije naša tradicija, to nije tradicija Unije niti tradicija Europljanki. Naša tradicija je sloboda i odlučne smo je nastaviti.

Stoga dajemo zahtjev da se žene napokon, u ovom, dvadeset i prvom stoljeću, u najbogatijem dijelu svijeta, prihvate kao ravnopravne. Nemojte ovaj zahtjev zamijeniti za molbu. U ovom ćemo uspjeti, ovo ćemo ostvariti, a vaš je izbor samo u tome želite li biti na pravoj ili pogrešnoj strani historije. Želite li moći žene pogledati u oči i sebe u ogledalo ili ćete ostati upisani u historiju Unije kao oholi nasilnici koji su pritom i neuspješni gubitnici."