Nazif Gljiva o Halidu Bešliću: Poslan je od Boga. Kao da je došao iz bajke i otišao u legende

Karijera Halida Bešlića neraskidivo je povezana s Nazifom Gljivom, bh. hitmejkerom koji je napisao neke od najvećih Bešlićevih hitova.

Na naš poziv, danas, 7. oktobra, kada je legendarni Bešlić preminuo, Gljiva iako je potresen govorio je za portal Radiosarajevo.ba o svojim sjećanjima i ljubavi koju je imao prema Bešliću.

"Poštujem novinare i medije. I Halid je isto", rekao je Gljiva na početku.

Dodao je kako je tačno 50 godina poznavao Halida Bešlića.

"Godine 1975. sam ga upoznao u jednom restoranu na Sedreniku u Sarajevu. Bio je mlad, imao je nešto više od 20 godina. Išao je na zanat za tesara, a uzeo je mikrofon. Neko reče: 'Hajde, ovaj mali pjeva dobro, s Romanije je.' I uzeo je mikrofon i otpjevao je nekoliko pjesama. U njegovim očima sam tada spazio i vidio nešto... Nešto što je vanzemaljsko, znao sam. Ja kažem ljudima: 'Ovaj će biti nešto nevjerovatno'", prisjetio se Gljiva.

Svjestan je, rekao je, da je Bešlić tada amaterski pjevao.

"Ali, osjetio sam kao da sam vidio nešto s druge planete. Sada mi se to sjećanje vratilo, od prije 50 godina. I od tada smo se družili i družili. Prvih pet godina smo se samo družili i nešto malo pjesama pravili s našim muzičarima.

Poslije toga su došli Dijamanti. Osvojili smo tržište, osvojili teren. I tako smo postali ono što se manje-više zna. Ali, mislim da se takav čovjek teško rađa. A i umjetnik. Zato što je u svaku pjesmu koju bih mu dao s melodijom, on bi, od kraja do kraja tona, vježbao, učio. I svaki put je otpjevao tačno, dobro", kazao je Gljiva i dodao:

"Halid Bešlić da je pjevao i o hurmašicama, o tulumbama, opet bi to bili hitovi. Ne mislim to jer smo baš mi tu muziku pravili. Njemu nije trebalo ništa. On je zaista sam od sebe nadaren, poslan od Boga. Kao da je došao iz neke bajke i otišao u legendu."

Bešlića su razne generacije voljele. A Gljiva nam je ispričao jednu situaciju kada su boravili u Beogradu.

"Znate kako, mi smo imali te pjesme koje su bile moderne, bile su između zabavnjaka i narodnjaka. To je vrijeme kada je 'Bijelo dugme' bilo na nekom 'odmoru'. Sedam godina su radili i onda su 1984-1985. malo odmarali. A bili su glavni tada. 

Znate  da je prije diskografija bila sve, temelj svega. Pa smo napravili te pjesme za omladinu, i beogradska omladina je prešla s tog rock and rolla i popa u narodne vode. Onda su oni nekako nas više voljeli i naprijed gurali.

Hiljade, vjerujte mi, djevojaka su dolazile po cijeli dan. Bili smo im interesantni zato što smo iz Sarajeva. Što smo druge vjere, što smo druge nacije. A, oni su nas voljeli kao da smo njihova braća i sestre. To je tako bilo nekad. Jednostavno, pune su dvorane bile", istakao je Gljiva.

Uvijek je Gljiva podsjećao na to da su on i Bešlić u mladosti ličili na Jean-Paul Belmonda i Alaina Delona.

"Djevojke su ludile za nama. Imam neke slike, kad budemo imali vremena možda jednom da to pregledamo i pogledamo, da se uvjerite i vi. Tako smo bili neobični za ovo podneblje i to vrijeme", rekao je Gljiva.

Na kraju je poručio da iza Bešlića sigurno ostaje ogromna praznina...