Dino Merlin o teškom odrastanju: "Otac nas je ostavio, a majka radila sve da od nas napravi ljude"

Dino Merlin je uoči velikih koncerta na Koševu odlučio otvoreno govoriti o životnim trenucima koji su ga oblikovali. U iskrenom razgovoru za Večernji.hr prisjetio se teškog djetinjstva, odrastanja bez oca i majke koja mu je bila najveća podrška.

Dino i njegova sestra Amina veći dio djetinjstva su odrastali bez oca, a ključnu ulogu u njihovim mladim danima imala je majka Fatima.

"Majka je bila stroga, ali bila je moja utjeha", objasnio je Merlin, dodajući da ga je naučila samokritičnosti i autorefleksiji. Posebno mu je, kaže, ostala u sjećanju sitna gesta poput pola jabuke prije spavanja, kao znak da je toga dana bio dobar dječak. "Naučila me radnim navikama, radnoj etici i da ništa ne pada s neba i zauvijek sam joj zahvalan na tome", istaknuo je.

Merlin je objasnio da je otac napustio porodicu kada je imao sedam godina, a to je vrijeme bilo teško za porodicu. Upravo je njegovo odrastanje bilo razlog zašto se godinama uključuje u različite humanitarne projekte.

"Ja sam radničko dijete rastavljenih roditelja i mogu reći da sam rastao na društvenoj margini. Otac nas je ostavio u sedmoj godini. Mama je radila sve da od nas napravi ljude, da nas izvede na put, tako da sam okusio neimaštinu, i kasnije, kada je život podijelio drukčije karte, znao da moram biti povezan sa svemirom i biti solidaran s ljudima".

Govoreći o muzici, Merlin je poručio da su mnoge njegove pjesme nastale iz ličnih iskustava i emotivnih lomova. Opisao ih je kao stranice vlastitog "emocionalnog dnevnika", ali i naglasio da pjesma nakon objave više ne pripada samo autoru.

"Kada pjesma bude objavljena, ona više nije samo vaša. Svako je primi kroz svoje iskustvo i u njoj pronađe neki dio sebe. Možda je upravo to najljepša stvar koja se može dogoditi jednoj pjesmi, da nešto što je nastalo iz vaše samoće postane nešto što ljude povezuje", ispričao je pjevač.

Poznati muzičar komentirao je i rat, te kako takva iskustva mijenjaju baš svakog čovjeka.

"Kao i svakog normalnog čovjeka, rat vas promijeni i, rekao ih, unizi. To su ekstremne životne situacije koje izazivaju ekstremne emocije i reakcije. A što je god ekstremno, nije dobro i sačuvati ljudskost u takvim situacijama je neprocjenjivo. Ali, nažalost, ljudi su prokleti. Čini se kao da je mir samo predah između ratova", dodao je.

U razgovoru se osvrnuo i na privatni život, te objasnio zašto mu je toliko važno osigurati da njegova porodica ima privatnost kakvu želi. "Ako sam već ja morao izgubiti anonimnost, ne mora to moja porodica", poručio je i dodao da mu je porodica "tvrđava" te mjesto na kojem se oporavlja nakon turneja i javnog pritiska.

Suprugu Amelu Dervišhalidović upoznao je sa 17 godina, a vjenčali su se početkom 1980-ih nakon nekoliko godina veze. U braku su dobili dvoje djece, kćerku Naidu i sina Hamzu koji se rijetko pojavljuju u medijima.

Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.