Aleksandar Stanković upozorio pratitelje: "Pažljivo pogledajte kada vam vraćaju kovanice"

Voditelj i urednik emisije Nedjeljom u 2 Aleksandar Stanković na Instagramu je podijelio s pratiteljima što mu se dogodilo u jednoj pekari te je upozorio sve da pripaze na jednu stvar.

"U velikom lancu pekarnica danas su mi umjesto eura uzvratili čileanske pesose. Veličinom, pa i izgledom slični su kovanici od jednog eura. Neću ništa prijavljivati jer prodavačica sigurno nije imala loše namjere, ali nije zgoreg malo pažljivije pogledati u dlanove kada vam vraćaju kovanice", upozorio je Stanković.

Ove sedmice Stanković će u svojoj emisiji ugostiti vanjskopolitičkog komentatora Hrvatskog radija Tihomira Vinkovića i teme razgovora će biti EU izbori koji nas očekuju 9. juna, odnosi između Izraela i Palestine te Rusije i Ukrajine.

Aleksandar Stanković prošle godine u septembru je objavio knjigu Depra u kojoj opisuje svoju 14-godišnju borbu s depresijom.

"Koliko sada znam o depresiji, ona ima hiljadu lica. Neki ljudi koji malo znaju o bolesti izrazili su sumnju u to da govorim istinu jer, kao, depresivni ljudi ne mogu ustati iz kreveta. Ne, to nije pravilo, premda nažalost ima i takvih slučajeva. Drugi ljudi sumnjaju u depresiju kao bolest jer misle da se depresivna stanja mogu prevladati snagom volje. Uglavnom, kad bih mlađim ljudima pokušao opisati najgore simptome depresije kod sebe, rekao bih da se radi o osjećaju teške gripe i konzumacije loše trave ili jakog pijanstva. Za one konzervativnije mogu nabrojiti nemir, tremor ruku i nogu, nedostatak koncentracije, nesanicu, potpuni nedostatak teka i jak strah”, ispričao je u intervju za Večernji.hr koji je dao povodom objave knjige.

Otkrio je i kada je imao najgoru epizodu s depresijom.

"Prije 14 godina imao sam najjači depresivni napad (dakle, to nije bio napad panike) tokom kojeg dva dana nisam mogao spavati, nisam mogao komunicirati s ljudima duže od minutu-dvije jer se ne bih mogao koncentrirati na ono što govore, ruke i noge povremeno su mi se bezrazložno tresle, nisam imao volje za kretanje, ustajanje iz kreveta, za bilo kakvu aktivnost... Kada je to potrajalo tri dana, znao sam da moram otići liječniku, jer živjeti tako bilo bi prava muka. Nakon početne dijagnoze koja je glasila srednje težak slučaj depresije, krenuli smo s farmakoterapijom i, malo pomalo, rezultati su počeli dolaziti za dva mjeseca, da bi tek nakon šest mjeseci prvi put došao u situaciju da sam cijeli dan dobro. Osim toga meni je za prevladavanje depresivnih stanja tjelesna aktivnost, poput trčanja, teretane ili nečeg sličnog, uvijek dobrodošla, premda, kada mi je bilo najteže, nisam mogao ni vježbati ni trčati", rekao je.