Udruženje rođaka: Bend koji je sevdalinkom osvojio Norvešku

Oni su u Skandinaviji stekli brojne simpatije donoseći novi muzički pravac specifične kombinacije različitih žanrova i impulsa sa Balkana uz neizostavne sevdalinke.

Ovaj bend čine rođaci Mili i Sanjin Oručević iz Mostara, Elvis Medić iz Ključa, Igor Dunđerović iz Sarajeva, Almir Mešković iz Tuzle i Daniel Lazar iz Beograda. Svi već godinama žive u Norveškoj, a svojim nastupima osvojili su domaće stanovništvo i ali i bh. dijasporu.

Prolazili su kroz teške životne faze prilagođavanja, ali ključ njihovog uspjeha kažu jeste upornost i zajedništvo.

Svi su muzički obrazovani i do sada su pjesme snimali na norveškom jeziku, a slavu stekli su sevdalinkom Kristina na norveškom jeziku.

Mili Oručević koji je ovaj bend sa svojim rođacima Sanjinom i Elvisom i osnovao prije deset godina ističe da je nakon pjesme Kristina zavladao veliki interes bh. građana u dijaspori za sevdalinkama na BHS jezicima, zbog čega su protekle godine u Mostaru snimili album pod nazivom Kafana Hollywood.

Album je rasprodat u rekordnom roku, a ovih dana su iz Mostara započeli turneju po Bosni i Hercegovini, koja će se kako planiraju nastaviti i po drugim zemljama bivše Jugoslavije.

"Pjesmu Kristina što smo snimili na norveškom jeziku i dan danas , deset godina kasnije kad je sviramo, Norvežani obožavaju. Tekst je malo i šaljivog karikatura, preveli smo je i na bosanski, a na našem jeziku pjeva je Mustafa Šantić“, kaže Mili Oručević. 

Inače, Šantić je bivši član popularnog benda Mostar Sevdah Reunion i često je isticao da je sevdah stanje duha, koje posebno promoviraju momci sa Balkana.

"Norvežani iako ne razumiju tekst osjete tu neku energiju i emociju  i melankoliju kad se izvodi sevdah. Kad tu pjesmu sviramo, najviše možda emocije uvedemo u to i možda je zbog toga najbolje i prošla“, kazao je Oručević.

Danijel Lazar iz Beograda, koji se bendu pridružio prije četiri godine ističe kako se i on sam iznenadio prihvatanjem balkanske muzike u Skandinaviji, jer je zapravo mislio da se od njih očekuju nešto žestoko.

"Čovjek bi očekivao pošto  ne razumiju naš muzički dijalekt da će čudno reagovati, ali u stvari mnogo više komentara i mnogo više lijepih riječi dobijemo poslije sevdaha i poslije sporih nekih divnih pjesama“, kaže Lazar. 

Igor Dunđerović iz Sarajeva, koji u Norveškoj živi već 22 godine, ističe da su ljudi sa Balkana u Skandinaviji ostavili dobar trag, a posebice Bosanci koji su se pokazali kao vrijedan narod.

"Norvežani su skeptični prema svim strancima, ali Bosanci koji su došli, imaju ritam, tata radi, mama radi od ponedjeljka do petka, fino rade, brzo uče i onda ja kad upoznam novog Norvežana pa kažem da sam iz Sarajeva, oni se nasmješe i kažu da znaju nekoga iz Sarajeva i da je vrlo fin“, kaže Dunđerović.

Elvis Medić iz Ključa ističe da je za njega 1995. godine odlazak u Norvešku bio jako bolan, jer je rodnu Bosnu i Hercegovinu morao napustiti u 16-oj godini, kada se kako kaže smatrao najpametnijim. Bilo mu je teško, kako ističe, bio je vrlo buntovan i bilo mu se jako teško adaptirati u tuđini iako je s njim bila čitava familija.

No, navodi uspio je. Naučio je jezik, stekao obrazovanje i jako je zadovljan, a da izgradi samopouzdanje najviše mu je pomogla glazba i svirka sa rođacima Sanjinom i Milijem Oručevića iz Mostara.

Norveške vlasti su ove momke angažirale da sviraju u izbjegličkim kampovima i rade sa izbjeglicama iz Sirije, kako bi im se pomogli adaptirati, jer kako ističu muzika je univerzalni jezik koji svi najbolje razumiju.