U lošim filmovima uživaju ljudi s visokim koeficijentom inteligencije

„Toliko je loše da je dobro“ je vrsta uživanja koja je specifična za film i televiziju. Vjerojatno ne biste slušali užasan album, čitali jezivu knjigu ili išli vidjeti tematski suvišnu umjetnost, a ipak će mnogi od nas sjesti i gledati najgori film koji možemo pronaći sa žarom.

Prvi put su akademici duboko ušli u ovaj fenomen, a časopis Poetics je ove sedmice objavio studiju pod nazivom: „Uživanje u trash filmovima: Karakteristike, gledanje, stavovi i dimenzije iskustava“, piše Independent.

"Na prvi se pogled čini paradoksalno da neko svjesno treba gledati loše napravljene, sramotne, a ponekad čak i uznemirujuće filmove i uživati u njima", piše Keyvan Sarkhosh, postdoktorski suradnik Instituta Max Planck za empirijsku estetiku.

Tim je započeo pokušajem da utvrdi šta tačno film čini „smećem“, pri čemu su najčešći ispitanici naveli da im je to „jeftinost“. Horor filmovi niskog budžeta bili su najčešći primjer, vjerovatno zato što su tako obilni i tako lako gledljivi. 

Ironično gledanje je zapravo ono što je ovdje prisutno, a istraživači su to utvrdili o ljubiteljima filmova koji su 'smeće', što ima smisla, a to je da se vrlo često njihovo uživanje svodi na analize produkcijskih vrijednosti, dijaloga i strukture scenarija. 

"Takvim se gledaocima trash filmovi pojavljuju kao zanimljivo i dobrodošlo odstupanje od uobičajene karte", kaže Sarkhosh. "Mi se ovdje bavimo publikom s natprosječnim obrazovanjem, što bi se moglo opisati kao 'kulturna svita'. Takve gledaoce zanima širok spektar umjetnosti i medija preko tradicionalnih granica visoke i popularne kulture."

Dalje je objasnio da se njihov angažman u filmskoj kulturi dokazuje njihovom diskusijom o tim filmovima na blogovima i forumima.