Svjetski megahit krije jednu tajnu: Zašto su neke scene u 'Oppenheimeru' u boji, a neke crno-bijele?

Jedan od najiščekivanijih filmova godine, Oppenheimer, nije samo dugačko ostvarenje već se izmjenjuje između crno-bijelog i kolor formata - i postoji vrlo pametan razlog za to.

Najnoviji film Christophera Nolana stigao je u kina u petak, 21. jula, a ljubitelji filma hrle da ga pogledaju na velikom platnu.

Oppenheimer prati priču američkog naučnika J. Roberta Oppenheimera, čiju ulogu tumači Cillian Murphy, i njegovu ulogu u razvoju atomske bombe koja je korištena u Drugom svjetskom ratu. To mu je donijelo titulu "oca atomske bombe".

Sa impresivnim trajanjem od tri sata, u filmu također glume Emily Blunt, Robert Downey Jr., Florence Pugh i Matt Damon.

Na početku, Oppenheimer može biti malo zbunjujuć jer prelazi između kolor i crno-bijelih scena, ali to nije da bi označio prošlost i sadašnjost, kako biste možda očekivali.

Naučnik se pojavljuje u boji u scenama koje prikazuju njegove studentske dane, kao i u scenama iz kasnijih faza njegovog života.

Ali, također se pojavljuje u crno-bijelim dijelovima. Dakle, stvarno ćete se zbuniti ako to gledate i mislite da su to flashback scene. 

Čak i lik kojeg tumači Downey Jr., bivši predsjednik Komisije za atomsku energiju Lewis Strauss, viđen je u scenama i u boji i u crno-bijelom. Ove scene su ponekad i iz prošlosti i iz budućnosti.

Tako da se ispostavlja da su kolor scene iz Oppenheimerovog ugla, dok su crno-bijele scene iz ugla Straussa.

Bilješke o produkciji filma Oppenheimer koje je dostavio Insider objašnjavaju: "Nolan je odlučio da će se scene prikazane iz Oppenheimerovog ugla biti u boji (također ih je napisao u prvom licu, nekonvencionalan izbor za scenarij), s povremenim rezovima na evokativne, nadrealne slike koje simbolički izražavaju njegov unutrašnji svijet.

"Scene koje se fokusiraju na Straussa bit će u crno-bijelom formatu."

Nolan je rekao Total Filmu: "Napisao sam scenarij iz prvog lica, što nisam nikada prije učinio. Ne znam da li je to iko ikada uradio, ili je to nešto što ljudi rade ili ne."

Režiser je objasnio da su "scene u boji subjektivne", dok su crno-bijele "objektivne".

Dodao je: "Scene u boji sam napisao iz prvog lica. Tako da bi za glumca koji to čita, na neki način, to bilo prilično zastrašujuće."

Ovaj biografski triler film očigledno je vrijedan čekanja, budući da ga mnogi hvale kao "vizualno zadivljujući" i "epski remek-djelo".

Scenarist i kritičar Paul Schrader također ga je nazvao "najboljim i najvažnijim filmom ovog vijeka", piše UNILAD.