Nastavak 'Pravog detektiva' iznevjerio očekivanja: Neslavan omaž kultnoj prvoj sezoni

Ogroman uspjeh koji je nakon emitovanja 2014. godine ostvarila prva sezona Pravog detektiva (True Detective), donio je ovoj HBO-ovoj antologijskoj krimi seriji kultni status.

Prateći epski lov detektivskog dvojca Rusta Cohlea (Matthew McConaughey) i Martyja Harta (Woody Harrelson) na serijskog ubicu iz Louisiane, originalno izdanje serije sve je 'oborilo s nogu' i postavilo visoke standarde.

Novi showrunner

Kreator serije Nic Pizzolatto stoga je u drugoj sezoni, već iduće godine, pokušao ponuditi nešto drugačije i umjesto serijskih ubica pozabavio se temom korupcije, ali mu uprkos zvučnoj glumačkoj ekipi (Colin Farrell, Vince Vaughn, Rachel McAdams...) plan nije uspio i sezona je proglašena promašajem. Ni naredni nastavak s Mahershalom Alijem iz 2019. godine, kojim se Pizzolatto vratio izvornoj temi, nije uspio parirati originalu.

Deset godina nakon originala stigla je četvrta sezona pod nazivom Pravi detektiv: Zemlja tame (Night Country), ovaj put bez Pizzolatta, s novim showrunnerom Issom Lopez, koja je i režirala svih šest epizoda. Zemlja tame je na neki način povratak na prvu sezonu i donosi ukrštavanje priče o stvarnom zločinu i natprirodnim elementima.

Inspirisana Dyatlov Pass incidentom, Zemlja tame prati misteriozni slučaj užasnih smrti tima naučnika iz istraživačke stanice Tsalal blizu malog gradića Ennisa na Aljasci. Grupa je pronađena gola, smrznuta i očito prestrašena na smrt.

Naseljen uglavnom domorodačkim stanovništvom, Ennis je uronio u svoje godišnje zimsko razdoblje polarne noći, a napetosti su visoke dok lokalna policija započinje istragu.

Šefica policije Liz Danvers (Jodie Foster) i njena partnerica Evangeline Navarro (Kalie Reis) rade na rješavanju ubistava dok se suočavaju s vlastitom burnom prošlošću. Ispostavlja se da brutalno, još uvijek neriješeno ubistvo aktivistice Inupiaqa ima neočekivane veze s trenutnim zločinom. Danvers i Navarro brzo shvataju da moraju zakopati razlike i zajedno raditi kako bi riješile sva ubistva.

Danvers nije široko voljena, ali je to ne brine previše. Ona održava grubu, neprijateljsku poziciju, odbijajući svoju porodicu, partnericu i zajednicu, čak i dok neumorno radi na zaštiti svih njih. U samom finalu saznajemo kakva trauma stoji iza njenog prgavog ponašanja.

Navarro je samotnjak. S jedne strane, očajnički pokušava da riješi slučaj ubijene domorotkinje, dok je s druge srane progoni duh njene mrtve majke. Ona isijava sirovu ranjivost, koja postaje sve jača kako se približava istini u dugoj potrazi za ubicom.

Apsurdan rasplet

Kao i u prvoj sezoni, završnica nas dovodi doslovno do labirinta, ovaj put duboko u ledenim pećinama ispod Ennisa.

Ali sličnosti s prvom sezonom su samo površinske. Tokom četvrte sezone, reference na prvu sezonu se ponavljaju, ali obično nedostaje kontekst i nisu opravdane ničim što se događa oko njih.

Saznajemo da je jedan od likova imao odnos s ocem Rusta Cohlea. Također da zla rudarska korporacija ima veze sa zlim korporativnim vladarima iz prethodnih sezona.  Spirale su svuda, ali ne dobijemo objašnjenje šta taj poznati motiv znači.

Foster i Reis su fantastične u svojim ulogama i to se ne može poreći. Međutim, obje su jednostavno žrtve lošeg scenarija.

Lopez nam nudi neujednačenu radnju i neusaglašen razvoj likova, koji ne izvode ništa što bi se moglo definisati kao 'detektivski' rad.

Rješenje misterije je površno. Naginje ka apsurdnosti umjesto ka njenom zaštitnom znaku psihološke i atmosferske napetosti.

Apsurdno razrješenje zapleta dolazi nakon što je sam Pizzolatto 'ocrnio' sezonu, ogradivši se od bilo kakvog učestvovanja u njoj i nazvavši scenarij 'glupim'. Nakon emitovanja finalne epizode još jednom se oglasio i poručio kako je cijela sezona 'potpuni haos'.

I dok Zemlja tame ima prepoznatljivi vibe Stvora (The Thing, 1982) i Twin Peaksa (1990), zaplet je očigledno prepisan od Tragova u snijegu (Wind River, 2017), što nije promaklo mnogim gledateljima.

Sve pak završava poprilično besmisleno i pritom ostavlja veliki broj neodgovorenih pitanja. Lopez nam servira nevjerovatno predvidljiv ishod priče, gdje nije bilo mnogo toga što je izazvalo razmišljanje.

Jedan od najupadljivijih problema s ovom sezonom je njena zamršena radnja. Za razliku od čvrsto povezanih misterija prethodnih sezona, ova luta bez cilja, uvodeći brojne podzaplete i likove koji malo doprinose ukupnoj priči.

Tempo sezone je neujednačen, s epizodama koje se vuku bez značajnog napretka u radnji, samo da bi se ključni trenuci prikazali zbrzano na haotičan način.

Zemlja tame daleko zaostaje za očekivanjima, isporučujući beznačajnu priču koja nije uspjela uhvatiti čaroliju svojih prethodnika.

Otvoreni omaž prvoj sezoni ne samo da ne uspijeva, već i služi da podsjeti publiku koliko je ova sezona daleko od izvornog materijala kojim se vodi.

Zemlja tame na kraju može poslužiti i kao primjer da je ponekad najbolje neke stvari jednostavno ostaviti i ne dirati.

Tako očito ne misle i u HBO-u, koji je zbog rekordne gledanosti (12,7 miliona gledatelja), obnovio seriju za petu sezonu i Issi Lopez ponovo povjerio posao.