Nastavak "Gladijatora" je sve što (ni)smo očekivali: Kako su nam Ridley Scott i ekipa zamazali oči

Uraditi nastavak filma koji se smatra jednim od najboljih svih vremena i to 24 godine kasnije, čini se kao hrabra i suluda ideja. To je Ridley Scott napravio s Gladijatorom (Gladiator), historijskim spektaklom iz 2000, u kojem je ulogu karijere odigrao Russell Crowe.

Originalni Gladijator ostvario je ogroman kritički i finansijski uspjeh, te osvojio pet Oscara, među kojima i onaj za najbolji film. Bio je to film koji je označio generaciju gledatelja u to vrijeme, a danas ima status neprikosnovenog klasika i remek-djela.

Dugogodišnja ideja

Ideja o nastavku postojala je još od 2001, ali je realizovana više od dvije decenije kasnije. Jedan od glavnih razloga zašto se toliko dugo čekalo je to što se nije znalo kako nastaviti priču s kraja originala, gdje glavni junak Maximus umire.

Poslije brojnih, ne baš dobrih ideja, Ridley Scott u pomoć je pozvao Davida Scarpu, prema čijim scenarijima je ranije snimio filmove Sav novac svijeta (All the Money in the World, 2017.) i Napoleon (2023.), a ovaj je napisao priču zajedno s Peterom Craigom.

Legendarni reditelj za nastavak je okupio zvjezdanu ekipu predvođenu Paulom Mescalom (Poslije sunca/Aftersun, 2022.), Pedrom Pascalom (The Last of Us, 2023.) i Denzelom Washingtonom (Dan obuke/Training Day, 2001), kojima se iz prvog filma pridružila Connie Nielsen (Ubojite namjere/Basic 2003.).

Uz to je na raspolaganju imao ogroman budžet, koji je na kraju dosegao između 250 (464,48 miliona KM) i 310 miliona dolara (575,95 miliona KM).

Radnja Gladijatora II događa se dvije decenije nakon kraja prvog filma. Ukratko, priča prati Luciusa (Paul Mescal), sina Lucille (Connie Nielsen) i Maximusa (Russell Crowe) iz prvog filma, koji sa svojom ženom živi u Numidiji.

Nakon što rimska vojska pod vodstvom generala Marcusa Acaciusa (Pedro Pascal) okupira pokrajinu u kojoj živi, Lucius ostaje bez svega i biva bačen u ropstvo. Kao gladijator kojeg podučava njegov vlasnik i mentor Macrinus (Denzel Washington), on kreće u osvetu protiv Rimskog Carstva, na čijem tronu su blizanci Geta (Joseph Quinn) i Caracalla (Fred Hechinger).

Cirkuska predstava

Iako je drugi dio, još prilikom najave, dočekan s dozom skepticizma, vremenom smo počeli vjerovati da bismo konačno mogli dobiti nastavak dostojan originala, što su pored sjajno urađenih trailera, zvučne filmske ekipe i cjelokupnog hypea koji je stvoren oko filma, dale naslutiti i prve kritike (predvidjeli mu Oscare). Ridley Scott i društvo su nam ipak zamazali oči.

Gladiator II je vjeran strukturi prvog filma, možda i previše. Međutim, ni po čemu nije blizu originalu, osim specijalnih efekata.

Imamo obilje krvi i nasilja - jezivih odrubljivanja glava, prerezanih grla i odsječenih dijelova tijela na sve strane. No, priča i likovi su zapostavljeni.

Jedan od glavnih problema je glavni glumac Paul Mescal, čiji je lik bez dubine i osjećaja. Pokreće ga samo gola osvetnička želja, ali to nije odraženo u njegovoj duši. Čak ni gubitak voljene osobe, kao i susret s majkom, ne diraju njegovu bit. On je heroj bez emocija.

Pedro Pascal i Denzel Washington potvrđuju klasu kada imaju priliku za to, no i oni postaju žrtve lošeg scenarija.

Veliki minus je i soundtrack, ovaj put bez genijalnog Hansa Zimmera, čije su kompozicije obilježile originalni film. Umjesto da ponudi nešto novo, Harry Gregson-Williams koristi Zimmerovu čuvenu temu Now We Are Free, što se kroz film ponavlja toliko često da ni kod onih najvjernijih fanova ne izaziva trnce.

Nastavak pravi skok u vizuelnom smislu, ali time gubi dubinu koja je originalni film činila tako uvjerljivim.

Pritom ni to vizuelno nije na najvišem nivou. Gladijatorske borbe izgledaju nerealistično, pretvarajući spektakl u koreografski nastup koji djeluje kao cirkuska predstava.

Vrhunac apsurda je Scottov digitalno obnovljeni Colosseum, ispunjen CGI divljim majmunima, nosorozima i ajkulama.

Finale je posebno razočaravajuće, bez emocionalnog udarca koji je original servirao na veoma snažan način.

Ovaj film na neki način simbolizira stanje trenutnog Hollywooda i koliko je nazadovao u posljednje dvije decenije. Činjenica da ga veliki broj ljudi hvali potvrđuje gorku stvarnost. Priča i radnja jednostavno nisu važne kao nekada i ljudi se zadovoljavaju lijepom slikom. 

Ni ovaj blockbuster ne iskače iz konteksta. To je, prosto rečeno - zabava za široke narodne mase.

Film je na IMBb-u ocijenjen sa 7.0/10, dok na Rotten Tomatoesu ima 75% pozitivnih ocjena kritičara.