Kćerka oca muslimana i majke kršćanke koja pjeva o tragediji svog naroda

Radiosarajevo.ba
Nastupom na drugom polufinalu Eurosonga, koji nikoga nije ostavio ravnodušnim, ispričala je cijelom svijetu priču o tragediji svog naroda

Zove se Jamala, dolazi iz Ukrajine, a pripada narodu Krimskih Tatara. U pjesmi naziva 1944. na engleskom i krimskom jeziku opjevala je tragediju svojih predaka. 

Vokalno superiorna, u odličnoj pjesmi savremenog elektro žanra, uz minimalni scenski pokret a maksimalnu izražajnost, Jamala je zasjenila sve ostale učesnike na ovogodišnjem Eurosongu. 

Za nju kažu da je najvjerovatnija pobjednica ovogodišnjeg Takmičenja za pjesmu Eurovizije

Njeno pravo ime je Suzana Džamaladinova, rođena je 27 avgusta 1983 na tereitoriji današnjeg Kirgistana, a na sceni je od 2005. Otac joj je musliman, Krimski Tatar, a majka Armenka - kršćanka. Muzika je njeno životno opredjeljenje i završila je muzičko školovanje. Često sama piše svoje pjesme, a žanrovski se kreće između jazza, opere, soula i elektro muzike.

Pjesma 1944 govori o etničkom čišćenju koji su doživjelil članovi njene porodice, zajedno sa preko 200.000 Krimskih Tatara. Sedamnaestog i osamnaestog maja godine 1944. staljinove snage su izvršile 'kolektivnu kaznu' nad Tatarima, narodom turskog porijekla. 

U samo dva dana iselili su oko 240.000 pripadnika ovog naroda sa Krima, geografski primamljivog područja, otjeravši ih u Sibir. 

Transportirali su ih u nehumanim uslovima, da bi ih doveli na ledeni sjever. Jamala govori kako je njenih prabaka prilikom transporta umrla od hladnoće. NIje čak imala pravo ni na to da je sahrane - vojnici su je brutalno izbacili iz kamiona, kao tovar koji smeta.

When strangers are coming...
They come to your house,
They kill you all and say,
We’re not guilty, not guilty.

Tek nakon osamostaljenja Ukrajine, pripadnici ovog naroda počeli su se vraćati na Krim. Međutim, političke trzavice traju i danas, a priča o nesretnom narodu koji je žrtva geopolitičkih aspiracija, postaje univerzalna. 

U trominutnoj pjesmi naziva 1944, pjevačica Jamala je pjevala o teroru koji se odvija pred očima svijeta, i svijetu koji se pravi da ga ne vidi.

Zvuči poznato?

 

 

1944

When strangers are coming...
They come to your house,
They kill you all
and say,
We’re not guilty
not guilty.

Where is your mind?
Humanity cries.
You think you are gods.
But everyone dies.
Don't swallow my soul.
Our souls

Yaşlığıma toyalmadım
Men bu yerde yaşalmadım
Yaşlığıma toyalmadım
Men bu yerde yaşalmadım

We could build a future
Where people are free
to live and love.
The happiest time.

Where is your heart?
Humanity rise.
You think you are gods
But everyone dies.
Don't swallow my soul.
Our souls

Yaşlığıma toyalmadım
Men bu yerde yaşalmadım
Yaşlığıma toyalmadım
Men bu yerde yaşalmadım

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak