Jezivi ubica djece se vratio po osvetu: Grabber budi duh Freddyja Kruegera

Tri godine nakon što je osvojio publiku svojom jezivom atmosferom, nezaboravnim negativcem i retro tonom, horor Crni telefon (The Black Phone, 2022.) u režiji Scotta Derricksona (Sinister 2012., Doctor Strange 2016.) vratio se s nastavkom za koji niko nije vjerovao da će se desiti.

Originalni film koji je nastao prema kratkoj priči Joea Hilla, sina legendarnog Stephena Kinga, bio je neočekivani hit na kino blagajnama 2022. godine s ogromnih 161 milion dolara (270,84 miliona KM) zarade na svega 18 miliona budžeta (30,25 miliona KM).

Proširena mitologija

Smješten u 1978. godinu, film je pratio Finneyja Blakea (Mason Thames), 13-godišnjeg dječaka kojeg otima sadistički serijski ubica s maskom poznat kao The Grabber (Ethan Hawke). Dok je zatvoren u zvučno izolovanom podrumu, Finney otkriva stari crni telefon preko kojeg može komunicirati s prethodnim Grabberovim žrtvama, kroz čije savjete pokušava preživjeti i pobijediti zlog ubicu. Uz njihovu pomoć postavlja zamku i na kraju ubija Grabbera, dok njegova sestra Gwen (Madeleine McGraw), vođena vizijama i snovima, pomaže policiji da otkrije lokaciju kuće u kojoj je zatočen.

Prvobitno nije zamišljeno da Crni telefon ima nastavak, budući da je zasnovan na samostalnoj priči. Ali kako to obično biva, komercijalni uspjeh filma i dobre kritike naveli su studio (Blumhouse) da nastavi priču, prema Hillovoj ideji i ponovo u Derricksonovoj režiji.

Iako je ispočetka oklijevao da ga snimi, Derrickson je uspio napraviti film koji širi mitologiju Grabbera i pruža odgovore na pitanja koja su ostala otvorena nakon prvog dijela.

Nastavak se dešava 1982., četiri godine poslije događaja iz prvog filma. Nakon što je ubio svog otmičara i pobjegao iz zatočeništva, Finney, sada 17-godišnjak, i dalje se bori s traumom, ali i kontrolom bijesa, dok bol tupi s marihuanom. Njegova tvrdoglava sestra Gwen počinje primati pozive s crnog telefona u snovima i imati uznemirujuće vizije koje ukazuju na nestanak trojice dječaka u zimskom kampu Alpine Lake prije 25 godina - slučaj koji bi mogao biti povezan s mračnom prošlošću njihove porodice i Grabberovim zlodjelima koja nisu sasvim završila.

Ethan Hawke se vraća kao Grabber, ali ne od krvi i mesa - sada je čudovište iz noćnih mora, iako bol koju nanosi ostavlja stvarne ožiljke.

Smrt nije dovoljna kako bi ga zaustavila, već ga je osnažila i učinila nadnaravnim bićem poput Freddyja Kruegera.

U nekoliko trenutaka vidimo njegovo lice bez maske, koje izgleda kao da je sprženo paklenim ožiljcima i pojačava njegovu sablasnost.

Ovaj put Grabber prebacuje ciljeve na Finneyjevu sestru Gwen, koja ima jaču povezanost s natprirodnim.

Dobijamo priliku saznati više o Grabberovoj prošlosti i njegovim djelima kao mlade ubilačke osobe.

Ništa slično originalu

Režiser Scott Derrickson i njegov koscenarist C. Robert Cargill ulaze na neistražen teren, što im postaje prednost.

Stavljaju snažan fokus na razvoj likova i bave se posljedicama traume, za razliku od prvog dijela koji je naglašavao preživljavanje.

Scenarij sadrži očite aluzije na horore osamdesetih s posebnim naglaskom na Stravu u ulici Brijestova (A Nightmare on Elm Street). Derrickson i Cargill nas dovode najbliže Freddyju Kruegeru koliko ćemo vjerovatno doći do nekog novog remakea ili reboota.

Mirna predgrađa Denvera zamijenjena su snježnom olujom u katoličkom kampu Alpine Lake, koji šalje vibe Petka 13. (Friday the 13th).

Izgled filma je sjajan. Kinematografija je jeziva i zajedno s lokacijama snimanja stvara uznemirujuću atmosferu, dok je vizuelni prijelaz između stvarnosti i snova urađen izuzetno efektno.

Način na koji su u snovitim sekvencama koristili zrnastu kameru daje autentičan osjećaj i podsjeća na spomenutu Stravu u ulici Brijestova.

Dizajn zvuka je jedan od najboljih elemenata filma, veoma stilizovan s fantastičnim soundtrackom. Pun je retro pjesama koje savršeno postavljaju ton i dodaju još jedan sloj jezivoj, nostalgičnoj atmosferi.

Crni telefon 2 nije ništa slično originalu, niti to želi biti. To je nastavak koji obogaćuje originalnu priču. Derrickson i Cargill zaista pokušavaju uraditi nešto drugačije i u tome uspijevaju.

Uz to nam serviraju više krvi i brutalnosti u odnosu na original.

I dalje ima jezivih scena, većinom onih koje uključuju napuštenu telefonsku govornicu pored jezera, te nekoliko efektnih trenutaka straha, ali filmu nedostaje onaj stalni osjećaj terora koji je krasio prethodni dio.

Iako možda nije toliko strašan i napet kao prvi film, zaslužuje pohvale za iskren pokušaj da ponudi nešto drugačije i svježe.

Stephen King ga je nazvao boljim od prethodnika, a kada takve tvrdnje dođu od oca modernog horora (iako se radi o priči njegovog sina), ne možete ih tek tako osporiti.

Film je na IMDb-u ocijenjen sa 6.6/10, dok na Rotten Tomatoesu ima 73% pozitivnih ocjena od kritičara i 84% od publike.