Eurovizija 2026: Između politike i mega-spektakla

Eurovizija u Beču pod političkim je pritiskom i prije nego što je počela. Ipak, za ljubitelje tog najvećeg muzičkog takmičenja na svijetu, sve se vrti oko muzike i pitanja: ko su favoriti za finale, za pobjedu?
 
U jubilarnoj 70. godini, takmičenje za pjesmu Eurovizije se vraća u Beč, u grad koji predstavlja simbol kulture i različitosti. Ovo je treći put da je Beč domaćin: prvi put je to bilo 1967. a posljednji put 2015. godine kada je održan 60. jubilarni Eurosong.

Očekivanja su velika: Eurovizija bi trebalo da spaja i pošalje poruku otvorenosti. Slogan glasi: "Ujedinjeni muzikom – (u) srcu Europe" (United By Music - (In) The Heart Of Europe).

Ipak, upravo to postaje izazov koji raste iz godine u godinu – paralelno sa političkim krizama koje pogađaju pojedine zemlje učesnice, piše DW.

Pjesma Eurovizije 2026. u Beču se već mjesecima nalazi u centru žestokih debata. Radi se o političkim tenzijama koje je sve teže ignorisati, uprkos tome što se godinama ponavlja da je ovo takmičenje apolitično.

Izrael u fokusu protesta

Kao i prethodnih godina, Izrael je posebno u fokusu. U kontekstu rata u Pojasu Gaze, aktivisti i dijelovi kulturne scene ponovo su pozivali na isključenje ili bojkot zemlje. Nedavno je više od 1.000 umjetnika potpisalo otvoreno pismo sa jasnom porukom: nema Pjesme Eurovizije dok god Izrael učestvuje. Među pristalicama inicijative "Nema muzike za genocid" su međunarodne zvijezde poput Petera Gabriela, grupe Massive Attack, Rogera Watersa, Macklemora i Briana Enoa.

Protiveći se tome, više od 1.000 članova industrije zabave, uključujući Helen Mirren, Amy Schumer i Genea Simonsa, potpisali su krajem aprila otvoreno pismo proizraelske inicijative Kreativna zajednica za mir, u kojem su se zalagali za učešće Izraela. "Šokirani smo i razočarani što neki članovi industrije zabave pozivaju na isključenje Izraela iz takmičenja zbog njegovog odgovora na najveći masakr Jevreja od Holokausta", navodi se u pismu.

Neki odlaze – neki se vraćaju

Europska radiodifuzna unija (EBU) ostaje pri svojoj liniji da Izrael ne treba isključiti: takmičenje je udruženje javnih servisa, a ne vlada. Time Izrael ostaje dio Eurosonga.

Bečka policija očekuje akcije ometanja i blokade, naročito na dan finala. Za 16. maj su do sada prijavljene demonstracije sa oko 3.000 očekivanih učesnika iz propalestinskog okruženja, ali se pretpostavlja da će biti i drugih akcija. Očekuje se i dolazak demonstranata iz inostranstva.

Neke zemlje zbog učešća Izraela bojkotuju Eurosong – neće poslati učesnike i neće ga prenositi. To su Irska, Nizozemska, Slovenija, Island – i Španija, koja spada u "veliku petorku" odnosno najveće finansijere takmičenja. To se nikada ranije nije dogodilo.

Međutim, na Euroviziju se ove godine vraćaju Moldavija, Bugarska, Rumunija i Crna Gora.

Kritike na račun rumunske pjesme

Pored geopolitičkih tema i rumunska pjesma je izazvala diskusije. Pjesma "Choke Me" ("Davi me") pjevačice Aleksandre Kapisanesku pokazuje "alarmantno nepoštovanje zdravlja i dobrobiti mladih žena", izjavila je jedna profesorka prava za The Guardian.

Kapisanesku, između ostalog, pjeva: "Sve što mi treba je tvoja ljubav, želim da me davi". Nakon optužbi za veličanje nasilja, pjevačica je na Reditu objasnila da je "Choke Me" metafora za pritisak i unutrašnje strahove koje čovjek sam sebi nameće; naslov i refren ne treba shvatiti bukvalno.

Reakcije pokazuju koliko je okruženje postalo osjetljivo. Ono što bi ranije prošlo kao ekscentrična inscenacija, danas se detaljno analizira i interpretira. Ipak, prašina oko pjesme se u međuvremenu slegla – prve probe su završene, a spektakl počinje za nekoliko dana.

Ukrajina: Veza sa Njemačkom

Ukrajinska pjevačica Viktorija Leleka nastupa sa pjesmom koja je nastala u Berlinu i koja mješavinom etno-popa i mjuzikla želi da osvoji srca fanova.

Ukrajina spada u najuspješnije zemlje takmičenja i skoro uvijek važi za favorita, a posljednji put je pobijedila 2022. godine sa grupom Kalush Orchestra i pjesmom "Stefanija".

U vremenima političkih tenzija, doprinos Leleke pod nazivom "Ridnym" prati se sa posebnom pažnjom. Pjesma opisuje unutrašnju transformaciju, suočavanje sa strahom i snagu da se pronađe nada čak i u bezizlaznim situacijama.

Favoriti i trendovi

Muzički se nazire tipična eurovizijska godina: velike emocije, snažna scenografija i uvijek prisutan, plesni i eksplozivni elektropop.

Pored uobičajenih favorita kao što su Švedska, Italija ili Francuska, proteklih dana se izdvojio novi favorit: Grčka šalje umjetnika Akilasa sa pjesmom "Ferto" ("Daj ovamo!"). Riječ je o energičnoj tehno numeri koja govori o beskonačnom konzumerizmu. Ova pjesma sve bolje se kotira na kladionicama, a da li će se biti uspješna, pokazaće prvo polufinale u utorak (12. maj), kada će Akilas pjesmu izvesti uživo.

Finska, sa pop-klasičnim duom Linda Lampenijus i Pete Parkonen, također nastupa u prvom polufinalu i njih dvoje takođe mogu računati na dobre šanse za pobjedu.

Kako stoje Srbija, Hrvatska i Crna Gora?

Srbiju u Beču predstavlja hard-rok grupa Lavina sa pjesmom "Kraj mene", Hrvatsku etno-pop grupa Lelek sa pjesmom "Andromeda", a Crnu Goru Tamara Živković sa pjesmom "Nova Zora".

Sve tri zemlje nastupaju u prvom, veoma jakom polufinalu 12. maja,  sa ukupno 15 učesnika od kojih deset ide dalje. Prema kladionicama sve tri zemlje imaju šanse da prođu u finale, međutim, kada je riječ o ukupnom plasmanu, samo Hrvatska bi mogla da se nađe u prvoj polovini tabele.

Austrija, kao domaćin i Njemačka kao članica "velike petorke" su tradicionalno direktni finalisti i nemaju priliku da se predstave u polufinalima. Za obje zemlje će se sve odlučivati u velikom finalu, u subotu, 16. maja.