Deni Mešić, zvijezda nove serije Danisa Tanovića: "Nijedna frustracija ne nastaje slučajno"

Serija Frust, koju je režirao Danis Tanović, a čiji su kreatori/scenaristi Gabor Krigler i Srđan Vuletić, nedavno je imala svjetsku premijeru na Global Series Festivalu u Riminiju nakon što je još 2023. predstavljena na Sarajevo Film Festivalu.

Crna komedija s primjesama trilera govori o neuspješnom mladom piscu Vedranu, koji se bori dobije bilo kakvu pažnju ili uvažavanje. Kada slučajno ubije kriminalca koji teroriše njegovo naselje, iako ne otkriva svoj pravi identitet, biva proglašen za pravednog osvetnika i preko noći postaje lokalni superstar. Svjestan da je dovoljan samo jedan čovjek da pokrene revoluciju - donosi odluku koja mu mijenja život.

Lično iskustvo

U glavnoj ulozi našao se mladi glumac Deni Mešić, koji je o seriji i svom radu na njoj govorio za portal Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba: Kako biste Vi kao glavni glumac opisali "Frust" i šta je po Vama suštinska poruka koju serija šalje?

Mešić: Za mene je serija Frust, prije svega, duboka ljudska priča, iskrena... Ona secira način na koji živimo, reagujemo i nosimo se pritiscima koji nas okružuju. Kao što je Srđan Vuletić jednom rekao: "Serija ne ukazuje direktno na probleme, već prikazuje mehanizme kroz koji ti problemi postaju dio naše svakodnevnice".

Po mom mišljenju, nijedna frustracija ne nastaje slučajno - ona je rezultat neizgovorenog, potisnutog, zanemarenog. Frust nas tjera da se zapitamo: gdje smo u svemu tome? Da li činimo išta da razumijemo sebe i druge – ili samo preživljavamo dan za danom, upadajući u iste obrasce, ne radeći ništa da to promijenimo?

Radiosarajevo.ba: Recite nam nešto više o liku kojeg igrate. Ko je Vedran i kakav je on zapravo?

Mešić: Vedran je slojevit i duboko kompleksan lik – čovjek kojeg možda na prvi pogled nećete razumjeti, ali što ga duže posmatrate, postaje vam jasniji… i, usuđujem se reći, sve bliži. On je čovjek koji svakodnevno vodi borbu sa svojim unutrašnjim nemirima, ali ih vješto skriva iza rutine, tišine i privida kontrole. U sebi nosi frustracije, ali ih ne izgovara. Ne viče, ne dramatizuje. Njegova drama odvija se tiho, iznutra – tamo gdje je niko ne vidi. Za mene je Vedran simbol čovjeka zaglavljenog između onoga što jeste i onoga što se od njega očekuje da bude.

On nije ni heroj ni antiheroj – on je stvaran. Njegova ranjivost i nesavršenost su ono što ga čini bliskim, prepoznatljivim, ljudskim. Igrati Vedrana bio je izazov – ali i istinska privilegija. Jer ovakve likove ne susrećemo često. A još rjeđe dobijemo priliku da ih oživimo.

Radiosarajevo.ba: Koliko je izazovno bilo glumiti Vedrana i da li ste pronašli neke sličnosti s njegovim likom?

Mešić: Glumiti Vedrana za mene nije bio samo glumački izazov – bilo je to i duboko lično iskustvo. On je lik koji emocije ne pokazuje otvoreno, već ih potiskuje, drži u sebi, u tišini. Upravo ta suzdržanost zahtijevala je od mene potpunu unutrašnju prisutnost i iskrenost. Rad na Vedranu tražio je da se ne bavim samo tekstom, nego i sobom – da prepoznam njegove rane, ali i da zaronim u vlastite.

Tražeći njegov "frust", morao sam oslušnuti i svoje unutrašnje borbe, suočiti se s onim dijelovima sebe koje možda inače ne bih tako lako priznao. Između nas dvojice postoji određena sličnost. I ja sam, kao i Vedran, sklon preispitivanju, unutrašnjim tišinama koje ponekad govore više od riječi. Zato mi je ovaj lik bio važan – ne samo kao profesionalni zadatak, već kao prostor lične spoznaje. Vedran me natjerao da budem iskreniji prema sebi. I zbog toga mu beskrajno zahvaljujem.

Radiosarajevo.ba: Danas Tanović je oscarovac i najuspješniji bh. reditelj. Kako je bilo raditi s njim?

Mešić: Raditi sa Danisom Tanovićem zaista je bila ogromna čast, ali i velika odgovornost. On je reditelj koji tačno zna šta želi, precizan, jasan i fokusiran, a istovremeno ostavlja prostor glumcu da istražuje, da ponudi sebe kroz lik, da diše u ulozi. Na setu je vladala opuštena, zaigrana atmosfera, što smatram izuzetno važnim, posebno kada se radi o materijalu koji je težak, složen i emocionalno zahtjevan. Ta ravnoteža između ozbiljnosti i povjerenja stvorila je prostor za autentičnu igru. Raditi s rediteljem koji nosi titulu oscarovca, i pri tome tumačiti glavnu ulogu, za mene kao glumca predstavlja ogroman podstrek. To je vjetar u leđa koji me podsjeća zašto volim ovaj poziv i koliko prostora još ima za rast.

Radiosarajevo.ba: Najavljeno je da će "Frust" imati šest epizoda. Je li s tim zaokružena priča i znamo li kada/i gdje će ga šira publika moći pogledati?

Mešić: Za sada je poznato da Frust ima ukupno šest epizoda i formiran je kao zaokružena mini-serija. Što se tiče informacije kada i gdje će publika moći da je pogleda, zvaničnih objava još uvijek nema. Svjetska premijera u Riminiju je održana u junu ove godine, a na Sarajevo Film Festivalu je prikazana prva epizoda. Očekujemo da će serija uskoro biti dostupna na regionalnim, a možda i međunarodnim platformama. Planovi postoje, ali dok ne budu 100% potvrđeni ne bih da nagađam, kako se ništa ne bi izjalovilo.

Iskrenost kao inspiracija

Radiosarajevo.ba: Vaša glumačka priča je vrlo interesantna. Put Vas je doveo u glavni grad BiH jer niste dobili priliku za studij u Beogradu. Sarajevo je na kraju postalo Vaš dom. Kako je biti glumac ovdje?

Mešić: Da, put me je doveo u Sarajevo 2013. godine, kada sam upisao Akademiju scenskih umjetnosti kod profesora Admira Glamočaka i Alena Muratovića. Od trenutka kada sam zakoračio na Akademiju, cijelo moje biće i život stopili su se s tim prostorom. Tamo smo provodili dane, radili neumorno, istraživali, učili… Tražilo se od nas da postanemo bolji ljudi, a samim tim i bolji glumci.

Sarajevo me je prihvatilo. Dalo mi je prostor da rastem, da se razvijam – i ja sam to prihvatio objeručke. U međuvremenu, postao sam i tata jedne predivne djevojčice.

Radio sam i u Beogradu, proveo tamo dvije godine. Ali situacija kakvu danas svi vidimo zaista nije ohrabrujuća. Žao mi je svih vrijednih, talentovanih ljudi koji, uprkos znanju i trudu, u sistemu koji ne prepoznaje njihovu vrijednost, ne mogu živjeti od svog zanata.

Da se u Sarajevu snima koliko se snima u Beogradu, vjerujem da bi, uz Sarajevo Film Festival, ovaj grad bio rame uz rame s vodećim filmskim centrima Europe. Ipak, vjerujem da će Sarajevo, kao i mnogo puta do sada, zaobići i tu prepreku i uspjeti.

Biti glumac u Sarajevu znači živjeti među kontrastima, emocijama i autentičnim pričama. Ovdje nema glamura, ali ima iskrenosti. U teatru, na ulici, među ljudima, u svakodnevici... Upravo ta iskrenost me i najviše inspiriše. Sarajevo je postao moj grad. Grad koji volim i poštujem.

Radiosarajevo.ba: Šta je novo na čemu radite i gdje Vas publika može gledati u skorije vrijeme?

Mešić: Trenutno me možete gledati u Pozorištu mladih, gdje sam ove sezone imao dvije premijere – Princeza i Žabac u režiji Adisa Bakrača i Palčica u režiji Marija Drmaća.

U septembru počinjem rad na novoj dramskoj predstavi u istom teatru, ali o detaljima još ne smijem govoriti.