Cane iz Partibrejkersa za Radiosarajevo.ba: Sarajevska publika je naše tkivo

Sarajevski Dom mladih će 24. maja postati epicentar pravog rock 'n' rolla, kada na scenu stupi legendarni beogradski bend Partibrejkers, jedan od najvažnijih i najutjecanijih sastava regionalne muzičke scene.

Oni ove godine obilježavaju punih 40 godina od izlaska svog prvog albuma – kultnog izdanja Partibrejkers iz 1985. godine, koji je zauvijek promijenio lice domaće rock muzike. Bio je to glas generacije, sirov, autentičan, buntovan – i ostao je to do danas. Kao otjelotvorenje vječnog mladalačkog nemira i nezadovoljstva, ova ploča momentalno je postala generacijski kult u nekadašnjoj SFRJ.

Duh vremena

Uoči koncerta za portal Radiosarajevo.ba govorio je frontmen grupe Zoran Kostić Cane.

Za početak nam je otkrio kako danas, 40 godina poslije, gleda na taj fenomen prvog albuma.

"To kad je izašlo nije nešto izazvalo pažnju. Bend bez bas gitare, onda taj neki repertoar koji nije bio uobičajen... Prvi put se pojavio taj način izražavanja i svega toga. Ali nekim ljudima je to promijenilo život kad su čuli, dalo im je istinitost postojanja, i svoga i rock 'n' rolla na ovim prostorima.

Velika autohtona ploča. Nije bilo u formi, više je bilo u suštini, a i forma je bila drugačija od drugih. Niko nije svirao punk, rock 'n' roll, rhythm i blues, sve zajedno. Drugačije viđenje stvari je plasirano", rekao je Cane za portal Radiosarajevo.ba.

Tvrdi kako bi danas neke stvari vjerovatno promijenio, ali je tako kako je.

"Mlijeko koje se prelilo ne možeš da vratiš. Ima nekih stvari koje bih drugačije i sigurno bih bolje otpjevao, ali to je tako. To je duh vremena, istina", objasnio je.

Partibrejkersi su u dugoj karijeri izdali osam albuma. Pitali smo Caneta koji bi on izdvojio kao najvažniji ili najličniji.

"Meni je najbolji Kiselo i slatko. To je baš onako pravi trenutak Partibrejkersa. Ali ništa manje i ostale ploče. Ne znam koliko su ljudi slušali Sloboda ili ništa, Sirotinjsko carstvo, Ledeno doba, Gramzivost i pohlepa, sve te ploče koje su izašle u drugom dijelu naših karijera, na kojima ima sjajnih momenata", istakao je Cane.

Rock 'n' roll je vremenom postao alternativa. Otrkio nam je kako gleda na njegovu evoluciju u Srbiji regionu.

"To sve zavisi od pojedinca. Pojedinac koji hoće da bude ono što jeste, gdje imaš stav da oni vjeruju sve to, da mu spoljne stvari ne oblikuju život. Spoljne stvari nam oblikuju život, htjeli ili ne, ali mi moramo da napravimo napor da živimo onako kako osjećamo da bi trebali da živimo.

Klinci imaju svirke, znaju da sviraju, ali je samo pitanje tih pjesama, jer sve te nove naraštaje i njihove mozgove modelira tehnologija, telefoni i sve to. Sužava im vid interesovanja i pogleda na svijet. Treba primijećivati svijet, treba gledati ljude", jasan je Cane.

Interesovalo nas je postoji li neka pjesma koju publika voli, a njemu je teže da je izvodi ili mu je vremenom postala manje draga.

"To je Ulični hodač. Nije pitanje da li mi je manje draga, ali da opet treba da napravim put da bih došao do nje. Nazire se. Mi nemamo neki problem da li su to pjesme oda nekom vremenu, pa ne mogu da se transportuju u ovo vrijeme u kojem jesmo. Ako smijem da budem malo neskroman, to su vanremenske pjesme koje se i dalje dorađuju u susretu s publikom. Puno energije, puno emocije, želje da bar na tih sat i po zaboravimo sve ovo što se dešava oko nas", kazao je Cane.

Pitalo smo ga ima li neki ritual prije nastupa, nešto što uvijek uradi prije izlaska na scenu.

"Pomislim na Boga. Tražim pomoć da ispadnem mudar, da ne zaboravljam tekstove i da mi da snagu", kazao je.

Naslijeđe klincima

Rock 'n' roll je bunt. U tom smislu, da li su studenti u Srbiji i protesti koje vode rock 'n' roll?

"Svako traženje smisla, svako pokazivanje hrabrosti i želje za pravdom, je rock 'n' roll, bilo gdje. Vi imate u rock 'n' rollu mnoge stvari koje nisu rock 'n' roll nego su tako po formi, izmišljenje od nekog. Neki ljudi ne mogu da razmišljaju, oni se uhvate za neki kontekst koji ne mora često da bude istinit", kazao je Cane.

Aktuelna dešavanja su mu vratila vjeru u današnju omladinu.

"Normalno. Pa nije valjda da se sve završava s nama, ljudima koji su nagriženi od vremena. Ja imam već 61 godinu. To što smo stavili u naslijeđe svim klincima na ovim prostorima, nadam se da im služi kao pogonsko gorivo za njih same", poručio je.

Iako su posljednji album objavili još 2015. godine, Cane ističe kako Partibrejkersi nisu gotovi s autorskim radom, te da se može očekivati nešto novo od njih.

"Uvijek ima i postoji. Čeka se trenutak kad možemo da se okrenemo jedan drugom i nađemo se u zajedničkoj temi, a to je pjesma. Jer kao što znamo, ispred pjesme ništa nema", otkrio je.

Cane je prošle godine izdao knjigu poezije Ukrštene reči. Pitali smo ga koje poruke se kriju u tim pjesmama.

"To su moje lične poruke i poruke kroz bend. Jedan dijalog s nekim ko hoće to da čita. Dobro je primljena knjiga. Žao mi je što niko iz Sarajeva nije pokazao interesovanje za to. Bio sam sad u Podgorici na sajmu knjiga. Sve je otišlo sa štandova.

Ljudi pokazuju interesovanje. Uvijek kad ti neko kaže da mu je tvoja pjesma promijenila život i dala mu snage da opstane, to su velike stvari. Iako sam ja samo sprovodnik. Sve su riječi rečene i borba za smisao traje od postojanja čovjeka. Ali vidim da knjiga dobro prolazi kod onih koji žele da je upoznaju", istakao je.

Na kraju se dotakao predstojećeg koncerta, te poslao poruku fanovima.

"Bit će to presjek karijere. Svirat ćemo neke stvari koje nismo posljednji put kad smo bili na platou ispred Skenderije. Sarajevska publika je naša publika. Mi smo u Sarajevu od 1983. godine. Nema prostora koji nismo ovjerili. To je naša publika i naše tkivo i oni nam pomažu da se osjećamo živo.

Znate kako, rock 'n' roll je vječan dok su mu djeca vjerna. To smo utvrdili još jako davno. Želio bih da pozdravim ljude i pozovem ih u Dom mladih. Vidimo se tamo 24. maja", zaključio je Cane u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.