Autor 'Romanije' za Radiosarajevo.ba kroz suze: Halidova smrt me pokosila, kakav je to čovjek bio...

Srce Bosne je prestalo kucati.

Halid Bešlić nije bio samo glas jedne epohe, već simbol ljudske topline, dobrote i iskrenosti. Njegova pjesma bila je dio života generacija, a njegov osmijeh i skromnost ono što ga je činilo velikim i izvan muzike.

Halidov odlazak pogodio je sve u Bosni i Hercegovini, i kompletnoj regiji nekadašnje Jugoslavije. Niko ni jednu ružnu riječ nije imao za Bešlića, ništa da mu se zamjeri... Zamislite veličinu tog čovjeka koji je uspio ugoditi svima, bez da je i pokušavao to da učini.

Njegov dugogodišnji saradnik, kompozitor i prijatelj Mirko Šenkovski Geronimo, za portal Radiosarajevo.ba govorio je o posljednjim susretima s Halidom, zajedničkim uspomenama, muzici koja ih je spojila i praznini koja je ostala iza njega.

"Sve je bilo normalno. Zaista je ovo što se desilo bilo potpuno neočekivano. Još ne mogu vjerovati da je tako brzo otišao. Bio je dobro, zdravo je živio, pazio na sebe. Posljednjih godina se trudio da bude disciplinovan - nije pušio već deset godina, hranio se zdravo, uzimao lijekove redovno.

Često smo se viđali, znali smo ručati zajedno kod njega u motelu. Bio je vedar, raspoložen. Stvarno ništa nije ukazivalo da je tako teško bolestan", kazao je Šenkovski.

Dodao je da ga je zadnji put vidio tokom ljeta.

"Obično se tada svi raziđemo, pa se nismo često sretali. Vidjeli smo se u Slavonskom Brodu, na koncertu na tvrđavi, gdje je moj bend bio gost na njegovom nastupu. Nakon toga smo se trebali vidjeti u Bihaću, na regati, ali ja sam već bio na moru. Trebao je doći na Pag, ali...

Međutim, jednog dana me nazove Samir i kaže da je Halid malo nervozan, da traži nešto za Sejdu jer joj nije bilo dobro. Ali i da su njemu nešto našli na jetri. 'Neka sjena', rekao je. Mislili smo da je to masna jetra ili slično.

Kad je otišao na pretrage, nalazi su bili užasni. Prognoze doktora, nažalost, pokazale su se tačnima. Ipak, svi smo do zadnjeg trenutka vjerovali da će se desiti čudo. Vjerovali smo da za njega postoji neki ljepši put", rekao je Geronimo na rubu suza.

Emocije nije ni pokušao kamuflirati. Glas mu je pucao svako malo, prestao bi govoriti dok se ne prisabere, pa bi nastavio:

"Mene je ta vijest pokosila. Znao sam da nije dobro, ali nisam želio da vjerujem. A onda je stigla vijest..."

Svjestan je ko je bio Halid Bešlić i koliko je ostavio iza sebe.

"I pjesama, i dobrote. Imao je vremena za svakoga. Njegova blizina bila je uvijek poželjna, imao je taj dar za okupljanje ljudi, za druženje. Osim dara za pjesmu, imao je dar za život - da oko sebe širi pozitivnu energiju. Njemu su ljudi na tome i zahvalni. Kako kažu: 'Kako siješ, tako i žanješ.' Narod se ne može prevariti, ljudi su sve to zapamtili. On je i u bolnici ostao pozitivan. Pjevao je", istakao je Geronimo.

Neke od najvećih Halidovih hitova potpisuje upravo Geronimo. Ja bez tebe ne mogu da živim, Čardak, Taman je, Romanija, Lavanda...

Otkrio nam je da je u posljednje vrijeme pričao puno s Bešlićem o novom albumu, a dao je i nadu svima onima koji vole Halida Bešlića da će možda imati priliku i nakon njegove smrti slušati nove pjesme.

"Imamo nekoliko pjesmama koje još nisu objavljene. Govorio je: ''Ajde, objavljujte.' S tog albuma je zasad izašla samo jedna pjesma - Sejda, planirali smo da uskoro objavimo i ostale, ali desilo se ovo što se desilo. Jednostavno, nije bio ni on spreman na odlazak, niti je vjerovao u to. Nismo o odlasku nikad ni razgovarali. Niko od nas nije bio spreman. U šoku smo", naglasio je Geronimo.

Svjestan je da mnogo ljudi isto govori, a Mirko Šenkovski ne želi da sljedeća izjava zvuči kao otrcana fraza te unaprijed je rekao da istinski tako osjeća.

"Doživljavao sam ga kao nekog svog najbližeg. Kao starijeg brata. Od prvog trenutka kada smo se sreli, bio mi je blizak. To je takav čovjek, s takvom karizmom. Ostat će mi u pamćenju uvijek njegov zarazni osmijeh, ljudska toplina i djetinja naivnost i nevinost. Bio je pošten, bez kalkulacija, bez trunke zla. To je bila njegova sreća i njegov dar od Boga. Bio je sretna osoba", s knedlom u grlu je rekao Šenkovski.

Geronimo je svjestan da je saradnja s Halidom njega lansirala u nebesa kao kompozitora i to kaže bez ikakvog ustručavanja, s ogromnom dozom zahvalnosti u glasu.

"Pojavio se u mom životu u pravom trenutku. On je, zapravo, mene lansirao kao kompozitora i pomogao da napravim ime. To nikad neću zaboraviti. Sjećam se našeg prvog susreta, rekao mi je: 'Ti si roker, volio bih tvoju pjesmu.' Nisam ni slutio da će ta saradnja prerasti u nešto toliko veliko. Halid je zaista bio roker u duši, volio je raditi s nama koji dolazimo iz tog svijeta. Ja sam možda bio 'najmekši roker' što se tiče pregovora i dogovora. Znam mnogo rokera, sjajni su to ljudi, ali znaju biti svojeglavi. A ja sam praktičan. Lud sam za tim žanrom, ali sam svjestan da kod nas od toga ne možeš živjeti. Ipak prednjači pop i folk. Moraš se prilagoditi, pronaći ravnotežu. Shvatio sam to na vrijeme, kada sam bio još relativno mlađi. Kad je Halid došao u moj život, to je bilo kao šlag na tortu - u pravom trenutku, kad sam bio spreman da stvaram pjesme koje nose kvalitet, ali i dopiru do srca ljudi", iskren je bio Šenkovski.

Nije očekivao toliki uspjeh.

"Mislio sam da će mi Halid, kao najpopularniji bosanskohercegovački pjevač, biti moj ulaz u BiH (Šenkovski je rođen u Skopju, a živio je u Zagrebu, danas živi na relaciji Sarajevo-Zagreb, op.a.). Ali ispalo je mnogo više - to je bio ulaz na cijeli Balkan. Čardak bio je ogroman uspjeh, posebno u Hrvatskoj. Bio je to njegov veliki povratak, ali i naš zajednički trijumf. Sva ona fina i pozitivna energija nam se vratila. 

Teško je doći u poziciju da vi možete stvarati trendove. To su teške borbe, morate slijediti trendove. Međutim, kada radite s nekim velikim poput Halida, tada možete stvarati trendove. On je bio toliko jak da su svi gledali šta će sljedeće objaviti. Čardak je, recimo, donio novi talas - tambura sa harmonikom, koja je postala novi trend, u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, Srbiji...", sasvim iskreno je govorio Šenkovski za portal Radiosarajevo.ba.

Smatra da se pjesma Ja bez tebe ne mogu da živim naslonila na opus Tome Zdravkovića.

"Čak bih se usudio i reći da je i film Toma inspirisan našom pjesmom, da je ona bila predigra u seriji Ubice moga oca. Tu je i pjesma Taman je, koja je bila totalno netipična za Halida. O Romaniji da ne pričam.

Raditi s Halidom bilo je zadovoljstvo, privilegija i škola. Zahvalan sam mu što smo zajedno stvorili pjesme za historiju, koje će živjeti. Ostao je gorak okus zbog njegovog odlaska, ali i veliko naslijeđe, puno svjetla i muzike. Bio je to čovjek koji je znao voljeti, koji je znao okupiti ljude i koji će zauvijek ostati među nama kroz pjesmu", zaključio je Šenkovski.