Šesti aprililili

Piše: Vuk Bačanović

VALTER „Vratio sam se. Valter“, glasio je natpis na majicama članova Foruma mladih SDP-a koji su učestvovali u više ceremonija polaganja cvijeća žrtvama fašističkog terora u Sarajevu. Vladimir Perić Valter (rođen u Prijepolju), učlanio se u KPJ 1940, a od ljeta 1943. radi kao ilegalac u Sarajevu. Poginuo je od minobacačke granate prilikom odbrane sarajevske električne centrale, koju su ustaše namjeravale uništiti pri povlačenju. Danas je partija koja preko svoje, istina antinacionalističke omladine, konstatuje Valterov povratak u Sarajevo u koaliciji sa HSP-om, strankom koja je njegovala i dalje njeguje ideologiju protiv koje se Valter borio i koja ga je ubila. Istina je također da antifašizam nije samo revolucionarno-ljevičarska tekovina, niti se za nju može isključivo vezati. Antifašisti su, bez ikakve sumnje, i liberali i ekonomski neoliberali, pa ipak, istinski povratak boljševičkog revolucionara Valtera sasvim sigurno ne bi predstavljao trenutak slavlja za njih. Ali, sada su druga vremena. Iz Amerike se, doduše, vraća Zlatko Lagumdžija sa novim imperijalističkim fermanom, te bi proslava te činjenice kada je u pitanju trenutno ideološko određenje SDP-a, bila mnogo primjerenija.

HNV Iako primjedbe o „majorizaciji“ dvaju šovenskih HDZ-ova nisu ništa drugo do žalosni poj za vremenima kada su bez smetnje mogli istinski majorizirati hrvatski narod u BiH, dodjela Šestoaprilske nagrade marginalnoj organizaciji zvanoj Hrvatsko narodno vijeće predstavlja još jedan ovogodišnji „biber po pilavu“ sarajevskih vlasti. Baš kao i politički samoubilačka izjava Željka Komšića „da ne govori hrvatskim jezikom“, poruka Fra Luke Markešića da „oni kojima se ova zemlja ne sviđa mogu iz nje otići“ kao da je u sebi sažela sva šovenska naklapanja nedočitanih i neukih sarajevskih birtijaških vilozofa da „Srbi u Srbiji, a Hrvati u Hrvatskoj.“ Čovićevoj potrebi da se prikaže još većom žrtvom i time u još većoj mjeri odvoji većinu hrvatskog naroda od zajedničke države, kotlinsko-politički idiotizam sarajevske 'ljevice' nikada bolje nije pogodovao.

MEZARJE KOVAČI Mezarje Kovači je jedno od najtužnijih mjesta u poslijeratnom Sarajevu. Hiljade na tom mjestu ukopanih mladića je izginulo da bi u državnom projektu za koji su se borili sada jedva preživljavale stotine hiljada nezaposlenih, polurobova na minimalcu i izgladnjelih penzionera. Tako su ubijeni i drugi put, da bi pljačkaška vladajuća klasa od njih načinila kult sebi u korist. Povrh svega, u to mezarje je ukopala i ratnog zločinca i koljača Mušana Topalovića Cacu. Šesti april je dan oslobođenja grada Sarajeva od fašizma, između ostalog i od Vjekoslava Maksa Luburića, koji je klao i kasapio građane Sarajeva na identičan način kao produžena ruka paralelnih struktura sarajevskih ratnih vlasti: Caco!

Međutim u gradu u koji se „vratio Valter“, jučer se niko nije udostojio ni da spomene ovu činjenicu. Polaganje cvijeća na Kovače bio je uvršteno u službeni program manifestacije. Da li je položeno i za Mušana Topalovića Cacu, ukopanog u prvom safu naspram Alije Izetbegovića? Možda odgovor znaju organizatori programa, koji su, između ostalog, odgovorni i za ovogodišnji prigodni „Turnir u kuglanju za slijepe i slabovidne osobe“.

ŠESTI APRIL je i dan kada je 6. aprila 1992., radnička klasa Bosne i Hercegovine bezuspješno pokušala spriječiti pucanje zemlje po nacionalnim šavovima. Bio je to dan kada su Karadžićevi ravnogorci pucali po narodu još uvijek nesvjesnom kakav ga je užas snašao. Prethodile su tome i nastavljene manipulacije, medijska ispiranja, zagađivanja i sluđivanja ljudskih mozgova. Milorad Dodik je tako prošloga petka u Lukavici konstatovao da su narodi u BiH zapravo toliko različiti da su ima zajednička samo dva praznika: Prvi maj (Međunarodni praznik rada) i Prvi januar (Međunarodna nova godina). Dodik nije propustio da pri tome još jednom istakne zlobnu primjedbu o „Istočnom i 'bliskoistočnom'“ Sarajevu.

Sve da je Dodik potpuno u pravu (a to nije, jer šovenske politike egzistiraju jedino na lažima i konstrukcijama), sve da Sarajevo i jeste razdijeljeno u Istočni (pravoslavni) i zapadni (muslimanski) Teheran, sve da građanima i jednog i drugog ne ostane zajedničko ništa osim Prvog maja (radničkog praznika), upravo će ta sila, osviještena razumom i potrebom borbe za interes većine jednom srušiti vlast šovenskih lažova! Tada će se vratiti Valter! I *ebaće vam mater!