Nagrada za zločince

Odlukom predsjednika Haškog tribunala sudije Theodora Merona, nakon 14 godina provedenih u norveškom zatvoru, na slobodu je pušten silovatelj i mučitelj Radomir Kovač. U zatvoru je bio jer je utvrđeno da je silovao djevojčice u Foči tokom rata, držao ih u zatočeništvu, okrutno postupao prema njima, a neke i prodao kao bijelo roblje. Njegova najmlađa žrtva imala je 12 godina. Dvadeset godina, na koliko je  osuđen Kovač, nije bilo dovoljno za takve zločine, a odluka o ranijem puštanju je još jedna u nizu neodgovornih odluka Tribunala.

Piše: Nidžara Ahmetašević za Manjine.ba

Sudija Meron smatra da je Kovač spreman da živi ponovo u gradu u kojem je počinio zločine iako su njegova djela ostavila trajne posljedice na tu sredinu. Jedna od tih posljedica, koje je sudija Meron morao biti svjestan, je da se žrtve nisu vratile u svoje kuće. Nakon ove njegove odluke i minimalna šansa da nekada dođu je svedena na nepostojanje.

Podsjećanja radi, Radomira Kovača je SFOR uhapsio u augustu 1999. godine. Suđeno mu je zajedno sa Dragoljubom Kunarcem (osuđen na 28 godina), te Zoranom Vukovićem (osuđen na 12 godina). Njihovo suđenje Tribunalu ne rijetko služi da u međunarodnoj javnosti pokaže svoj značaj i težinu odluka koje su donosile tamošnje sudije. Izrečena presuda predstavlja presedan u međunarodnom pravosuđu jer se njome utvrđuje da je seksualno nasilje tokom rata korišteno kao “sredstvo terora”, te da je seksualni zločin bio dio “široko rasprostranjenog i sistematskog ugrožavanja civila”. Ovo je ujedno i prva ikada presuda koja se izričito zasniva na silovanju kao zločinu protiv čovječnosti, dok je ovo zlodjelo prije tretirano kao neizbježan dio rata.

U presudi stoji kako su neke od žrtave bile silovane, prisiljavane da gledaju silovanje sebi bliskih osoba, držane kao robinje koje su ne samo prisiljavane na seksualne odnose sa više osoba nego i da obavljaju kućanske i razne druge poslove. Nekada su bile prisiljavane da se skidaju i plešu po stolovima, a kako bi zabavile vojnike koji su dolazili. Koliko njih je ubijeno ne zna se. Koliko ih je ostalo trudno kao posljedica tih silovanja također nije utvrđeno. Ne zna se tačno ni koliko ih je uopće silovano.

“Držali ste te djevojke kao robove, da ih uzmete kad poželite i date ih kome želite. Uživali ste u vlasti nad njihovim životima, što ste pokazali kad ste ih tjerali da gole plešu na stolu, i kad ste ih, na kraju, prodali drugim vojnicima," zaključile su sudije koje su izrekle presudu dodajući kako je Kovač “posebno okrutno” postupao prema 12 godišnjoj djevojčici koju je silovao i dozvoljavao drugima da rade isto, da bi je na kraju prodao nakon čega joj se gubi svaki trag.

U svom zahtijevu za prijevremeno puštanje, Kovač je izrazio žaljenje zbog počinjenih zločina, ali se i požalio da je prekomjerno osuđen s obzirom da je priznao zločine koje je počinio.

Rekao je da je rehabilitiran te naveo kako je bio “primjeren zatvorenik”, kako je završio kurs za stolara “sa najvišom mogućom ocjenom”, te obećao da će po povrtaku raditi kao stolar na svom imanju u Foči gdje namjerava živjeti sa suprugom koju nije vidio četiri godine. Ne znam da li Kovač ima djece, niti znam kako se njegova supruga nosi sa djelima koja je on počinio, i koja ne negira, i kako će joj biti svaki dan života kraj masovnog silovatelja djece.

Ne znam ni kako se ljudi koji žive u Foči nose sa tim da ljude kao što je Kovač sreću svaki dan na ulici, da njihova djeca prolaze pored njega. Jer ovaj čovjek je ne samo spreman da ubija, nego i da siluje djecu, da ih drži zatočene, i da ih prodaje kao roblje. Sumnjam da mu je bitno koje nacije su njegove žrtve, kao što vjerujem da bi ako mu se pruži prilika uradio isto ili gore, ne birajući žrtve. On je jednostavno zločinac.

Haški tribunal je izricanjem presude, koja je po ocjeni mnogi stručnjaka bila preblaga s obzirom na okrutnost počinjenih djela, završio posao i valjda smatraju da je pravda zadovoljena. Koliko god je presuda koja je kvalifikovala ratno silovanje kao zločin historijski bitna jer čini važan presedan, toliko je odluka da se izreknu relativno niske kazne za ta djela loš signal, a još gori da se počinioci puštaju ranije na slobodu. Jer umjesto da kazne budu drastične kako bi poslale poruku da takvi zločini ne smiju biti činjeni, ustvari se šalje poruka da ratno silovanje možda i nije tako teško djelo te da ako budete najbolji šegrt na stolarskom zanatu, te ako sudija koji donosi odluku bude dovoljno nezainteresovan za svoj posao i neodgovoran prema žrtvama, ali i ostatatku čovječanstva, možete ubrzo kući gdje ćete nastaviti živjeti na svojoj farmi, na mjestu gdje ste i počinili zločin. Žrtve u svoj toj priči, izgleda, nikome više nisu ni bitne.