Gdje je nestao Zlatko L.?

Piše: Emir Imamović za Radiosarajevo.ba

Nebojša Radmanović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, odbio je prihvatiti Ugovor između BiH i Hrvatske o graničnim prijelazima i pograničnom saobraćaju, što, u najkraćem, znači kako se dvije trećine naših vanjskih granica pretvaraju u „balkanski zid“, nesavladivu prepreku za nesretnike sa bosanskohercegovačkim pasošem. Radmanović, kako je javljeno, nije imao primjedbi na sadržaj Ugovora, već na sastav komisije koja je o njemu pregovarala u Zagrebu. Nada, što od nas niko ne zna bolje, ne umire nikada, pa je BiH dobila novi rok da se sama sa sobom dogovori misli li vlastitim građanima omogućiti da odu u Tučepe. I eto, Radmanović je dobio napad zdravog razuma u zadnji čas.

Da će Hrvatska postati dvadeset i osma članica Evropske unije, zna se od devetog decembra 2011. godine. Tada je, naime, određen i datum pridruživanja: prvi juli 2013. Dakle, prije više od godinu i pol dana smo saznali da se valja prilagoditi. I? I eto, rješavamo probleme na vrijeme, kao i obično. I kao i obično, prvo ih je trebalo napraviti.

Cirkus

Cijeli taj cirkus ja, iskreno, ne razumijem najbolje. Prije devet godina, Slovenija je postala članica Unije. Od 1951. Italija je dio onoga što će kasnije postati EU. Mađarska se priključila kada i Slovenija. E, sa svim tim državama graniči Hrvatska, a njeni građani su u Sloveniju po zimske gume, u Mađarsku po vaikrem i u Italiju onako, putovali sa ličnim kartama, kako, recimo, 1998, tako i 2008. Evo i dijela izvještaja agencije HINA, od trinaestog u decembru neke davne godine: „Iako ulazak u schengenski prostor zahtijeva upotrebu putovnice za hrvatske je građane napravljen presedan pa će u Sloveniju, Mađarsku i Italiju, kao i do sada, moći ulaziti samo s osobnim iskaznicama, ali uz dodatak jednokratnog obrasca u koji će se udariti žig o prelasku granice. Schengenski prostor širi se od 21. decembra na još devet zemalja EU-a, od kojih sa tri - Slovenijom, Italijom i Mađarskom, RH ima bilateralne sporazume o prelasku  granice samo s osobnom iskaznicom. Budući da prema schengenskim pravilima građani  trećih zemalja moraju imati putovnice kako bi se u njih udario žig o prelasku granice, za  hrvatske građane je odlukom ministara unutarnjih poslova EU postignut kompromis tako da  će oni prilikom ulaska u Schengen s osobnom iskaznicom dobiti jednokratni obrazac,  karton, na koji će se udariti žig o prelasku granice. Pomoćnik načelnika Uprave za granicu hrvatskog MUP-a Zlatko Miletić je, gostujući na konferenciji za novinare u slovenskom veleposlanstvu, rekao: 'Kartoni su za korisnike besplatni, a dijelit će ih hrvatska policija na izlazu iz zemlje. Hrvatski granični policajac će u karton upisati ime i prezime korisnika i broj njegove  osobne iskaznice. Pri ulazu u Sloveniju, Mađarsku ili Italiju njihovi će policajci u taj  karton udariti žig koji predstavlja dokaz da boravak u schengenskom prostoru nije  ilegalan'“.

Je li Bosna i Hercegovina imala, odnosno ima ga još nekoliko dana, nekakav sa Hrvatskom, prema kojem se granica može preći sa ličnom kartom? Jeste. Jesu li iz Ministarstva vansjkih poslova BiH tvrdili da će tako i ostati nakon prvog jula? Jesu. Pa kako onda, za čiji krasnu ud, krajem juna odjednom nije bilo sigurno da ćemo preko granice moći i s pasošem? E lijepo: nije pristao Radmanović, zbog, kao, sastava komisije.

„Nije važno je li mačka crna ili bijela, dok god lovi miševe“, rekao je drug Deng Xiaoping. „Jebeš miša, ako se nismo dogovorili o dužini dlaka mačijih brkova“, nije rekao, ali kao da jeste, Nebojša Radmanović.

Sada je najjednostavnije uzjahati na Radmanovića. Može se, kao što je napravio ministar saobraćaja Damir Hadžić, za vrat skočiti i ostalim članovima Predsjedništva, Komšiću i Izetbegoviću: „Ovo je zaista najbolja ilustracija antidržavnog djelovanja u kojem krivicu snosi kompletno Predsjedništvo BiH. Ne radi se ovdje samo o gospodinu Radmanoviću. Tamo su tri člana Predsjedništva BiH. Bez obzira na način njihovog glasanja, oni su, očito, malo više zainteresirani za publicitet nego za stvarno rješavanje problema“.

Bitna pitanja, međutim, treba adresirati na drugo mjesto, ono na kojem navodno radi Hadžićev i šef SDP-a, Zlatko Lagumdžija. Sjećamo se, nije davno bilo, kako je formiranje Vijeća ministara kasnilo osamnaest mjeseci, a jedan od razloga je bio taj što je Lagumdžija insistirao da baš on bude ministar spoljnih poslova. Na kraju je i uspio i od tada se, kako je već napisao Senad Avdić, vanjskim poslovima bavi u slobodno vrijeme.

Dakle, posao ministra sigurnosti, Fahrudina Radončića, jeste da osigura uslove za nesmetan prelazak granice između BiH i Hrvatske, no da bi se time bavio, prvo Ministarstvo spoljnih poslova treba, odnosno trebalo bi, riješiti famozna politička pitanja. A na njima se Lagumdžija angažirao toliko da nije sigurno hoće li ga danas, na sastanku u Bruxellesu, Vesna Pusić prepoznati.

Nije radio loše, već nije radio ništa

Impresivan je niz Lagumdžijinih poraza: od posljednjih općih izbora do danas, jednostavno, nije uspio niti u jednoj operaciji koju je osmislio i vodio. No, to što su mu propale ili evo, iz dana u dan, propadaju koalicije koje je sklopio, od platforme do šestorke, manje je bitno od činjenice da je neuspješniji bio samo kao ministar spoljnih poslova. On, naime, na čelu MIP-a nije radio loše, već nije radio ništa, osim što je pratio fudbalsku reprezentaciju na gostovanjima i vodio ženu u Indiju.

Zato, dok se s pravom ljutimo na Radmanovića, ne treba zaboraviti dvije stvari. Prva je ta da je njegovo dodikovanje očekivano – predstavnici RS-a u zajedničkim institucijama, ne lažimo se, rade isključivo na tome da ništa u BiH ne radi - a druga, da se o predvidljivim, očekivanim opstrukcijama, jednostavno, nije mislilo nikako, a kamoli na vrijeme. Ministar spoljnih poslova je to vrijeme potrošio na sve ono što mu nije u opisu radnog mjesta. I to uzalud. Ne računamo li, naravno, posao s nekretninama od Sarajeva do Dubrovnika, u kojem se nedavno riješio stana za lijepe pare.s nekretninama od Sarajeva do Dubrovnika, u kojem se nedavno riješio stana za lijepe pare. Kontao, valjda, da poslije prvog jula neće moći do njega.

Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba