Ciganin sam, al' najbjelji

Postalo je, izgleda, uobičajeno da čim neko nema pametnijeg posla, dane ubija tako što dijelu građana Bosne i Hercegovine objašnjava ko su i kako se tačno trebaju osjećati. Među onima kojima je u zadnje vrijeme baš dosadno, prednjače Sejfudin Tokić – nekadašnji predsjednik Socijaldemokratske unije, danas boga pitaj šta za pitanja Bošnjaka i ljekovitih trava, te Muamer Zukorlić - u slobodno vrijeme sandžački muftija, u radno ađutant Mustafe Cerića lično.

Dokonost je rasadnik svakojakih ideja, pa je, eto, Tokiću i Zukorliću, došla ona o „Bijelom ciganu“.

Tako se, kažu oni, zove tajni plan raslojavanja Bošnjaka na Bosance, Muslimane, Bosance i Hercegovce, muslimane... sve redom i s ciljem da se umanji broj pripadnika jednog naroda od čije veličine, kako kaže Tokić čim se prihvati mikrofona, direktno ovisi opstanak Bosne i Hercegovine. O kakvom planu se radi, najbolje govori činjenica da su u njega upućeni Tokić i Zukorlić: da zbilja postoji, ili oni o njemu pojma ne bi imali ili bi za njega saznali samo zato što su ga kreirali njima slični diletanti.

Sejfudin & Muamer su, dakle, dvojac sa zadatkom: ubijediti Bošnjake da se baš tako, kao Bošnjaci, izjasne na narednom popisu stanovništva, jer će u protivnom biti nešto bez veze. Simpatični, kakvi već jesu, Tokić i Zukorlić su na najboljem putu da postignu kontraefekat. Ako su Bošnjaci ono za šta su se kao jedinice mjere postavili Tokić i Zukorlić, onda je, fakat, i za njih, Bošnjake, i za širi zavičaj najbolje da ih ima što manje. Uh, jebo te! Pa Tokić i Zukorlić su, ustvari, dva potpuna obavještajna genija! Spram njih je Richard Sorge ljuti amater.

Oni realiziraju plan akcije „Bijeli cigan“ tako što na njegovo postojanje upozoravaju! Skrivajući se iza iritantne brige za broj Bošnjaka, bivši ljevičar i kandidat za predsjednika Srbije u duetu, čine sve da broj Bošnjaka umanje, da bosanskim muslimanima, Muslimanima, Bosancima, kome stignu, ogade i pomisao na pripadnost bošnjačkoj naciji. „Majstorski, nema šta“, rekao bi nekadašnji sportski komentator,Sabahudin Baho Topalbećirević.

Sun Tzu

Prije dvije i pol, tri hiljade godina, kineski mislilac Sun Tzu je napisao traktat Umijeće ratovanja, jednu od prvih, ali i najuticajnijih knjiga o taktici ratovanja, štivo kojeg su, kažu, konusltirali i Napoleon i Mao Ce-tung i američki generali u Zaljevskom ratu. U poglavlju o špijunaži, Sun Tzu kaže: „Ako se neki tajni plan pročuje unaprijed, treba pogubiti i špijuna i one kojima je on o tome govorio“. Svijet se, znamo, u zadnje vrijeme malo promijenio. Desili su nam se Tesla, Einstein, Bill Gates, Maradona, Tokić, Zukorlić, mikrovalna, mobitel, bezalkoholno pivo i još samo fali šareni burek light. Na Mjesecu smo bili, na Mars se spremamo. Odlaze u historiju telegraf, fax, fenjer, liječenje puštanjem krvi, color filter za crno-bijeli televizor... i Umijeće ratovanja.

Pade knjiga na dva čovjeka. Istina, ne obična, već samo maskirana u takve. Sun Tokić i Muamer Tzu ispisuju, dakle, novovremeni traktat o taktikama ratovanja ili, barem, poglavlje o špijunaži: „Da bi se zaštitili špijuni, te izbjeglo nepotrebno trošenje vremena i resursa na likvidiranje svih koji su od špijuna čuli za tajni plan, špijuni treba da učine sve kako bi se taj plan pročuo, ali tako što će upozoravati na njegovo postojanje i posljedice, predstavljajući se kao dio onih protiv kojih se operacija vodi“.

Nije nesreća u tome što su nas Tokić i Zukorlić umalo napravili budalama, već u tome – vrijeme je, dakle, da se uozbiljimo – što to uopće ne pokušavaju. Njih dva, zajedno sa četom sličnih, zaista vjeruju kako postoji neka zavjera protiv Bošnjaka i da će svako ko se na predstojećem popisu stanovništva izjasni kao Bosanac, Musliman, Hercegovac, musliman, Bosanac i Hercegovac, a zove se, recimo, Muharem ili Nijaz, postati saučesnik u, prvo, smanjenju broja pripadnika jednog konstitutivnog naroda, zatim gubitku kolektivnih političkih i svih drugih prava te, za kraj, nestanku BiH kao takve i bilo kakve.

Zalud je, naravno, i njima i onima koji im vjeruju objašnjavati bilo šta što nije u direktnom sukobu sa zdravim razumom: od toga da prava konstitutivnih naroda u BiH ne proizilaze iz njihove brojnosti, preko toga da je, blago rečeno, sumanuto tvrditi kako su šanse Bosne i Hercegovine da se ne raspadne obrnuto proporcionalne broju Bosanaca i Hercegovaca u njoj, do toga da, jednostavno, svaki bosanski musliman ima pravo da se baš eto tako deklarira – kao musliman, odnosno Musliman.

Alija Isaković

”Bosanac je svako ko je rođen u Bosni i Hercegovini, a Bošnjak je sinonim za ono što je do sada imenovano riječju Musliman”, rekao je Alija Isaković još 1993. godine. Dvije decenije kasnije, nakon uspješnog elitocida kao jedne od dugoročno najgorih posljedica agresija na BiH, prirodne nepogode poput Tokića ili Zukorlića pokazuju koliko je šlampav bio i ostao cijeli taj projekat preimenovanja jednog naroda. Na stranu sada sva priča o opravdanosti ili neopravdanosti, uzrocima i posljedicama uvođenja „sinonima“ za Muslimane – iako slična, druga je to, složenija, zasebna tema.Činjenica je - da je drugačije, ne bi Tokić i Zukorlić pjenili - kako su Bošnjaci nedovršen narod, da se dio Muslimana nije identificirao sa bošnjaštvom, a da dio Bošnjaka ne razumije razliku između nacionalne i etničke pripadnosti.

Oni koji se jednako i bezrazložno boje i Muslimana i Bosanaca, ili ne mogu ili neće da shvate kako se popisi stanovništva ne organiziraju da bi se potvrdilo, recimo tako, pretpostavljeno stanje, već da bi se vidjelo kakvo stanje jeste. Popisi zbog toga i jesu – i tu je ministar Damir Hadžić u pravu, ma koliko suprotno Tokić tvrdio – tehničko pitanje, a njihovi rezultati i političko i svako drugo.

Zahvaljujući Tokiću, Zukorliću, Ceriću i tako redom, operacija „Bijeli cigan“ bi mogla uspjeti iako uopće ne postoji. Biti Bošnjak po njihovim mjerama je vrhunski oblik samoponižavanja. Posebno kada ima izbora. Makar i ograničenog. Idealno bi, naravno, bilo „prazno polje“, odnosno ostavljanje svima da se na popisu izjasne kako hoće i bez ikakvih sugestija. Ali dobro sada: kao da kod nas nešto uopće može biti idealno...

Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba