Zašto je bitno koliko BiH uvozi, a koliko izvozi

Jeste li znali da je 1990. godine vanjskotrgovinski bilans Bosne i Hercegovine bio pozitivan, što znači da smo više izvozili nego što smo uvozili? 

Na žalost, ta vremena su za nama, pa je u poslijeratnom periodu uvoz u našu zemlju u potpunosti zasjenio izvoz. Pogledajte kako u grafičkom smislu izgleda pregled vanjskog trgovanja naše zemlje od 2000. godine. Primijetno je da je svake godine spoljnotrgovački bilans rezultira negativni saldom od preko 5 milijardi KM. Svake godine odnos između uvoza i izvoza je negativan, što znači da sve te milijarde konvertibilnih maraka nepovratno odlaze iz zemlje.  

Loading...

Sličan trend nastavlja se i u ovoj godini -  samo u prvih pet mjeseci 2012, negativni bilans, po podacima Centra za informatiku i statistiku Vanjskotrgovinske komore, iznosi  preko 2,5 milijardi KM.

Loading...

Pogledajte kako je to bilo u godini koja je prethodila raspadu Jugoslavije, u vrijeme kada u trgovinama nismo mogli kupiti na hektolitre uvozne flaširane vode, desetine vrsta različitih jogurta...   

Šta građani imaju s tim? 

Kako se negativni vanjskotrgovinski saldo odražava na svakodnevni život građana? Za radiosarajevo.ba govori ekspert za ova pitanja, Igor Gavran, projekt menadžer u Vanjskotrgovinskoj komori BiH 

RadioSarajevo: Zašto je loše po ekonomiju države kada je vanjskotrgovinski bilans negativan?
Gavran: Negativan vanjskotrgovinski bilans, odnosno deficit, negativno djeluje na svaku ekonomiju i društvo, jer podrazumijeva "odliv" novca, odnosno direktan i konkretan gubitak, koji predstavlja razliku vrijednosti izvoza i uvoza. Pozitivan bilans, odnosno suficit, značio bi "priliv" dodatnog novca u Bosnu i Hercegovinu, dok deficit znači njegov nepovratan odliv. Privremeni deficit, uzrokovan povećanim uvozom sofisticirane opreme za unapređenje konkurentnosti i povećanje domaće proizvodnje i izvoza, mogao bi dugoročno biti i opravdan, ali tako nešto u Bosni i Hercegovini nije slučaj. Struktura našeg deficita uglavnom pokazuje prekomjerni uvoz proizvoda za kojima nemamo nikakve potrebe ili onih koje bismo i sami mogli proizvesti preradom jeftinijih sirovina.

RadioSarajevo:  Kako se takav trend može izmijeniti?
Gavran: Takav trend se može izmijeniti kombiniranim djelovanjem nadležnih vlasti i same privrede na unapređenju kapaciteta, konkurentnosti, novim ulaganjima, osvajanjima postojećih i novih tržišta, itd. Pojednostavljeno rečeno, vlasti trebaju kreirati povoljne uslove poslovanja i omogućiti pristup potencijalnim izvoznim tržištima, a onda će sposobni privrednici ovakve prilike rado iskoristiti i postupno preokrenuti i vanjskotrgovinski bilans u našu korist.

RadioSarajevo: Ko su ljudi koji svojim odlukama mogu da utiču na to?
Gavran: Prije svega, nadležne institucije svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, jer bez njihovog djelovanja sami privrednici ne mogu mnogo učiniti. Naime, sva ulaganja i napori npr. domaćeg poljoprivrednog proizvođača i razvoj najkvalitetnijih proizvoda su beskorisni bez ispunjavanja uslova za njihov izvoz koje moraju ispuniti vlasti, a ne sam proizvođač. Isto važi i za proizvođače koji robe nude na domaćem tržištu i ne mogu biti konkurentni ukoliko se ne poduzmu odgovarajuće mjere za ograničenje prekomjernog uvoza.

RadioSarajevo: Kako bi se smanjenje debalansa odrazilo na  svakodnevni život građana? Da li bi nam ičega nedostajalo, da li bi neki artikli poskupjeli?
Gavran: Smanjenje debalansa bi moglo imati negativne posljedice jedino ako bi ga uzrokovalo smanjenje uvoza sirovina i repromaterijala za proizvodnju i preradu, koji su nam potrebni, ili neka neracionalna nametnuta zabrana uvoza, koja bi omogućila nerealni rast cijena na domaćem tržištu lišenom konkurencije. Smanjenje debalansa kao rezultat boljeg poslovanja domaće privrede i pozitivnog djelovanja vlasti svakako bi poboljšalo položaj većine građana, doprinijelo povećanju zaposlenosti i domaće proizvodnje i općenito rastu životnog standarda.

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović
Autor infografike: Eldin Hadžović